objavljeno: 16.2.2010 god.
TRADICIJSKO ODIJEVANJE HRVATA U SJEVERNOJ BOSNI
Ravničarski kraj duž desne obale rijeke Save od planine Motajice na zapadu do grada Brčkog na istoku sa gradovima Derventom, Bosanskim Brodom, Odžakom, Bosanskim Šamcem, Orašjem i Brčkom, te okolnim selima nazivamo Bosanskom Posavinom, a stanovnike Posavljacima. Ovo područje, naseljeno većinskim hrvatskim življem koji je tijekom posljednjega rata većim dijelom zadesila gorka prognanička sudbina, po mnogim elementima materijalne i duhovne tradicijske kulture prepoznajemo ne samo kao regionalnu već i kao zasebnu etnološku cjelinu. Jedna od odrednica je i tradicijska nošnja.
Unatoč razlikama među lokalnim varijantama (plehanskoj, šamačko-odžačkoj, oraškoj, brčanskoj) povezuje ih niz zajedničkih elemenata te ih u etnološkoj literaturi najčešće nazivamo posavskim nošnjama. Rasprostranjene su kod hrvatskog stanovništva na mnogo širem području – u donjem toku rijeke Une, u dolini uz rijeku Savu kod Bosanske Gradiške, a na nekim mjestima prodiru dublje u unutrašnjost uz rijeke Bosnu i Ukrinu do Dervente, Modriče i Doboja. Pojedine njihove stilske i konstrukcijske osobine (kroj, tektonika, način urešavanja, vrsta i način izrade materijala, motivi, način odijevanja) te razvojne podudarnosti povezuju ih i sa nošnjama na drugoj obali rijeke Save, prije svega sa slavonskim, ali i dalje sa nošnjama šireg panonskog područja.
Detaljnija analiza potvrdit će da su ne samo bosanskoposavske, već i hrvatske nošnje na širem području sjeverne Bosne panonskoga tipa. Ono što ih svrstava u porodicu panonskih nošnji slijedeće su osobine: jednodijelna ženska košulja širokih rukava ukrojenih u vratnu ošvicu, nabrana oko vrata u sitne nabore, rezana u struku i spojena sa proširenim donjim dijelom tzv. skutima; dijagonalno tkane vunene pregače na četiri nićanice potkićene resama; pravokutna ženska pokrivala za glavu; urešavanje djevojačkih frizura cvijećem, nošenje muške široke košulje preko gaća; krzneni kožusi urešeni raznobojnim aplikacijama i ogledalcima; opanci kapičari od goveđe štavljene kože; vegetabilni ukrasni motivi; tehnike urešavanja utkivanjem na tkalačkom stanu ili reljefnim vezom brojenjem niti i sl.
Na nošnjama ravničarskih krajeva uz samu rijeku Savu (osobito oko Bosanske Gradiške, Bosanskog Broda, Bosanskog Šamca i Orašja) panonske su osobine dominantne, dok se u južnim rubnim brdskim predjelima na različite načine miješaju s dinarskim elementima koji dolaze iz unutrašnjosti Bosne (muški sukneni prsluk ječerma, dugi ženski sukneni prsluk bez rukava čerma, lijetak, višeslojna ženska obuća u vidu vunenih uzorkovanih čarapa sa geometrijskim motivima i nazuvaka za stopalo terluka). Na ovim su nošnjama prepoznatljivi i neki orjentalni utjecaji iz muslimanskih sredina (kroj i naziv muškog prsluka fermena, kroj muškog kaputića s rukavima surke i način nošenja ispod fermena, način urešavanja suknenih prsluka aplikacijama svilenih vrpci gajtana i zlatovezom, nošenje kape fesa kao djevojačkog i muškog pokrivala glave, upotreba skupocjene tkanine kadife za izradu ženskoga ruha i sl.).
Nošnje Bosanske Posavine najsličnije su slavonskim nošnjama uz rijeku Savu u novljansko-gradiškoj, brodskoj i županjskoj Posavini. Sličnosti postoje na dvije razine - u najstarijem tradicijskom odjevnom inventaru (tipološke sličnosti) i u novijim slojevima ruha (lokalne sličnosti).
Na prvoj razini može se govoriti o sličnostima nazivlja, tehnika tkanja i ukrašavanja, kroja i rasporeda ukrasa na temeljnim dijelovima, te načina odijevanja ruha. Naziv rubina (za žensku i mušku košulju), pregača i tkanica upotrebljava se i na jednoj i na drugoj strani za označavanje istovrsnih dijelova nošnje. Temeljno ruho (ženska rubina, muške gaće i rubina) i u slavonskim i u bosanskim nošnjama izrađeno je od istovrsnih tkanja lan po lanu (prosto laneno platno), fulače (usnivano platno), uzvoda (platno tkano na dva vratila), svilance (platno protkivano svilenom niti), sotešić (tanko pamučno platno) koja se u Slavoniji nazivaju prosto, usnov, košaričar, svilenac, soteš. Vunene pregače i tkanice izrađene su tehnikom tkanja u četiri nita. Na platnenom ruhu pojavljuju se i istovrsne tehnike urešavanja - rukom rađeni vez brojem napuštana pružanka, te tehnike bijelog veza iglom priplet, rasplet i zubra. Analogne su i boje ukrasa - samo crvena ili crvena u kombinaciji s crnom. Panonski kroj ženske rubine (jednodijelna košulja krojena od ravnih pola platna, rezana i sastavljena u struku, u donjem dijelu nabrana od više pola, širokih rukava skupljenih u vratnu ošvicu) s rasporedom ukrasa uz donji rub košulje i rukava, te uzduž rukava i stražnjih pola rubine nalazimo i u Bosni i u Slavoniji. Najveća je sličnost između rubina novljansko-gradiškog kraja (Brestača, Stari Grabovac) i rubina iz okolice Bosanske Gradiške (Bosanska Dolina). Kod jednih i drugih identičan je kroj (rukavi su čak stegnuti u zapešću), ukras izrađen tehnikom napuštane pružanke (buđanjem) i raspoređen uzduž rukava i stražnjih pola, te uz sam porub rubine, pa čak i motivi. U plehanskom kraju pojavljuje se kroj otvorenih rukava (čega ima i u Slavoniji), starije rubine imaju uzdužni ukras do polovice stražnjih pola dok se na novijima gubi, a nestaje ga sasvim kod oraškog tipa nošnje. Od muških nošnji po kroju su najsličnije oraška i županjska. U ostalim bosanskim krajevima muška je košulja krojem slična ženskoj, rezana je i nabirana u struku i ima od vratne ošvice nabrane i otvorene rukave. Način nošnje također upućuje na sličnosti - nošenje muške košulje preko gaća, zaprezanje, podizanje jednoga kraja pregača (Plehan, Prud, Orašje), te podizanje ženske rubine sprijeda i na bokovima (Orašje). Sličnost pojedinih odjevnih dijelova kao što su od vune pletene i zrncima urešavane narukvice i muške čarape, te reljefno pletene vunene ženske čičkane čorape (Orašje) ili pak ženska tkanica sa vunenim ukrasnim kićankama na bokovima (Plehan) također pripada prvoj razini.
Sličnosti na drugoj razini - kod novijih slojeva ruha, posljedica su međusobnim utjecaja susjednih životnih prostora, industrijalizacije i modnih strujanja iz gradskih sredina koja su pokrenula neumitni proces mijena u tradicijskom odjevnom inventaru. Proizašle su iz promjena ženskog i muškog oglavlja, obuće, odjevnog inventara, načina ukrašavanja i uopće tkanina za izradu nošnje. Ne mogu se generalizirati na cijelo područje rasprostiranja posavskih nošnji, već su lokalno ograničene. Umjesto starinskog pravokutnog pokrivala za glavu krpe (Prud), u oraškom se kraju nosi kapica pocalica krojem vrlo slična donjoj kapici pocelici u istočnom brodskom Posavlju. Kasnije će i pocalicu zamijeniti svilena marama češke proizvodnje rasprostranjena po cijeloj Panoniji. Pored lijetka, suknenog zobuna dinarske provenijencije, u plehanskom se kraju pojavljuju i kratki kožusi majstorske proizvodnje. U okolici Šamca i Orašja urešeni su ogledalcima i aplikacijama šarene kože poput slavonskih. Obuću dinarskog tipa, šarene uzorkovane vunene čarape (Plehan) i opanke oputrenjake (Orašje) zamijenit će cipele, sandale s remenčićima i bijele čarape koje u oraškom kraju budu pletene i na gulice, bopke poput babogredskih. Iz Slavonije, naročito u oraški i brčanski kraj, prodiru i različite novije tehnike vezenja šlingeraj, toledo, necanje i plosni zlatovez koje u zaborav potiskuju starinske načine urešavanja narodnog ruha. Kada se umjesto ruha od domaćih tkanina počinje nositi odjeća po uzoru na građansku, suknje, reklje i kicelje šiju se od teške svile, kadife i pliša, tkanina kakve ćemo pronaći posvuda po Slavoniji. Pod utjecajem vojne graničarske uniforme, u mušku seljačku modu ulaze suknene plave lače i čizme. Umjesto torbe urešene zrncima mladi će momci tome dodati i torbak s papcima. Umjesto fesova koji su se nosili do druge polovice 19. stoljeća, iz Slavonije u Posavinu prodiru šeširi.
Analogije sa slavonskim tradicijskim odjevnim inventarom očite su i potvrđuju da se radi o jedinstvenom hrvatskom nacionalnom korpusu. Pored dinarskih elemenata, koji dolaze iz unutrašnjosti Bosne, na posavskoj su nošnji prepoznatljivi i neki orijentalni utjecaji iz muslimanskih sredina (kroj i naziv muškog prsluka fermena i kaputića anterije, nošnje fesa kao djevojačkog i muškog pokrivala za glavu, tkanina kadifa itd.). Ni jedni ni drugi nisu tako dominantni, ali je i njih potrebno pomno analizirati.
