...lokacija / FOLKLOR / FOLKLORNE ZONE

PANONSKA ZONA

 

 

 

Panonsko područje obilježavaju pretežno nizinske površine s plodnom zemljom i nepreglednim šumama hrasta lužnjaka koji se napaja vodom bara, močvara te velikih i malih rijećnih tokova. Ta nepregledna ravnica uzbibana je samo ponekim valovitim brežuljcima i malim planinama. Takva je krajina upravo predodređena za obradu zemlje pa se tu razvilo poljodjelstvo kao snovna grana gospodarstva. Zemlja se gotovo do naših dana opcenito obrađivala plugom, u koji su najcešce bili upregnuti volovi i to u Slavoniji i Baranji nekada i do tri i četiri para. Na toj zemlji rađaju sve vrste žitarica, uz njih kukuruz i krumpir, kupus, repa i druge plodine. Čovjek je ovdje uzgajao krupnu stoku, koju je kao tegleću marvu trebao u obradi zemlje, od koje je dobivao mlijeko, a koristio ju je i za hranu. Uz govedo svinja je bila važna životinja u prehrani stanovništva osobito u nizinskim šumskim predjelima, gdje se uzgajala u velikim krdima i jeseni puštala u hrastove šume da se tovi žirom. Zbog toga na hrvatskom sjeveru narod opcenito nije osjecao nestašicu i živio je u razmjernom obilju, bar što se tice hrane - izuzevši prenapuceno Hrvatsko Zagorje na krajnjem sjeverozapadu. Ta činjenica razmjernog blagostanja odražava se i u nošnji što se javlja na tom podrucju, a koja je bogatija i raznovrsnija tamo, gdje je obilje veče. Međutim bogatstvo i obilje u nošnji toga hrvatskog sjevera nije ovisilo isključivo od imovinske moci stanovništva, nego se prvenstveno temeljilo na drugoj vrijednosti - vrijednosti uloženog truda i rada u proizvodnju odjevnog materijala i u izradu odjevnih predmeta.U tom seljačkom društvu gotovo svi osnovni dijelovi ruha izrađivali su se u svakoj kuci za potrebe svih ukućana, a tkanina koja je za to bila potrebna dobivala se uglavnom vlastitom proizvodnjom.Kao što je prehrana stanovništva u tom dijelu Hrvatske ovisila o plodinama zemlje, taku su sirovine za odjevni inventar pretežno bili namireni biljnim vlaknom - lanom i konopljom. U prvom redu ruho i muško i žensko izrađeno je uvijek od domačeg platna i nosi se kao glavna odjeća i ljeti i zimi. Druga znacajka očituje se u konstrukciji ruha, u načinu kako je ono izvedeno u svojoj osnovi. Odjeća u stvari nije krojena nego su pojedini odjevni komadi dobiveni sastavljenjem ravnih pola platna koje su meðusobno po ivici sašivene i zatim nabrane, odnosno složene u manje ili veče čvrste nabore.

Najvažnija je stilska karakteristika drmanje, a po tome se plesovi nazivaju drmeši. To je plesanje uz izrazite vertikalne titraje. Razlikujemo dvije vrste titraja: oštrije i blaže. Oštrina plesanja ovisi o rasporedu osminki i četvrtinke i o akcentu koji uvijek dolazi na prvu ritmičku jedinicu, a oba su ritmička oblika dvočetvrtinska

-sadrže po jednu četvrtinku i dvije osminke:

 

DINARSKA ZONA

 

 

 

Dinarsko područje prostire se južno od rijeke Save gotovo do jadranske obale. Ono prelazi granice Republike Hrvatske obuhvatajuci i velik dio Bosne i Hercegovine te gotovo cijelu Crnu Goru. To je brdovit predio u kojemu planinske kose teku sa sjeverozapada prema jugoistoku i u njemu su izražene sve značajke krša - golo vapnenačko stijenje, vrtaće i doci, škrape i špilje, rijeke strmih kamenih obala i rjećice kratkog toka, koje nekad ponovno propadaju u zemlju prije utoka u drugu rijeku ili u more. U dolinama, otocima i kraškim poljima nataložila se zemlja crljenica isprana sa strmih obronaka. To su jedine površine koje se mogu obrađivati da bi se uzgojile bar neke plodine, ponešto žitarica, kupus, grah, luk te kukuruz i krumpir.Cijeli predio dinarskih planina u davnini bio je prekriven gustim šumama koje je čovjek na tom tlu kroz stolječa iskorištavao, trošio, ali i sve više uništavao, tako da su neki krajevi potpuno ogoljeli i danas nam otkrivaju svoju izrovanu, kamenu utrobu. U tom ogoljavanju sudjelovale su i koze koje brste list, ali su u prehrani stanovništva bile važna domaća životinja. Međutim osnovu u gospodarstvu tih krajeva davala je ovca. Ovca je u pravom smislu rijeći blago, imetak. Bez nje je nezamisliv život. Ona je od prethistorijskih vremena gotovo do naših dana predstavljala covjeku u tim stranama uslov za opstanak. Velika strada ovaca kretala su nekad za pašom, ljeti uspinjući se na sočnu travu visokih planinskih pašnjaka, zimi spuštajuci se u predjele bliže moru, na polja i u primorsku šikaru. A čovjek je slijedio svoje blago prateći ga i čuvajući, te koristeći njegove darove: mlijeko, meso i vunu. To je bio nacin života najstarijeg poznatog stnovništva u tim planinama - Ilira - a tom se je načinu morao bar u osnovi prilagoditi svatko tko je u posljednja dva tisućlječa ovamo došao i tu ostao.Iako najveci dio stanovništva ne živi više onim negdašnjim pravim nomadskim ili polunomadskim životom, tu ipak nema potrebe za udobnom kučom koja je opremljena s mnogo teškog namještaja. Sve je u kući ostalo u neku ruku improvizirano, lako pokretljivo, s otvorenim ognjištem i prostorom za ležanje oko njega. Niski drveni tronošci, poveci niski rezbareni stolac za domacina i poneka drvena škrinja predstavljaju gotovo sav kucni namještaj. No zato je odjeca i muška i ženska veoma dotjerana, s obiljem izvanredno finog ukrasa i s mnogo nakita i oružja. Težnja da se obilje i blagostanje iskaže prvenstveno u ruhu - ne toliko u brojnim varijantama odjece, koliko u pomno i bogato opremljenom pojedinom odjevnom predmetu, rođena je upravo na negdašnjoj nepostojanosti boravišta pa se tu može upotrijebiti latinska izreka "omnia mecum porto" (Sve svoje sa sobom nosim). Sav se imetak sastojao u pokretnim dobrima, u blagu koje je kretalo za pašom i u onome što je čovjek, slijedeći ga, mogao nositi, a to je u prvom redu ruho.Razumljivo je da za izradu svoje odjeće to pastirsko stanovništvo poseglo u prvom redu za sirovinom koja mu je bila dostupna u njegovom vlastitom gospodarstvu, a to je vuna. U proizvodnji tekstila koristila se za odjeću janjeća i ovčja vuna, dok se kozja kostrijet upotrebljavala za vreće i ponjave potrebne u gospodarskim poslovima.

Plesovi se najčešće izvode u šestodijelnom plesnom obrascu koji je prisutan najčešće u dvama osnovnim oblicima.

Prvi je:

A dosta često i u ovom:

Različitim kombinacijama ovih dvaju osnovnih obrazaca dobivaju se brojne varijante. U ličkom kolu ih je zabilježeno 49. Podjela plesova plesne zone nastala je iz praktičkih razloga, tj. da se uvede više reda u poznavanje narodne plesne kulture.

 

JADRANSKA ZONA

 

 

Jadransko područje tijesno se veže uz dinarsko pa među njima u konfiguraciji i sastavu tla nema razlike niti se po tome može označiti čvrsta granica između ta dva područja. Jadransko područje zauzima tek uzak priobalni pojas, jer se obala uglavnom strmo ruši u plavetnilo mora, a odmah iz prvih gorskih bila već počinje novi svijet, onaj pastirski, dinarski. Kopneni jadranski pojas proširuje se samo na nekim podrucjima koja su otvorena moru i toplim, vlažnim južnim vjetrovima, kao što su poluotok Istra, nizine oko Zadra i široko ušce Neretve. Na tim mjestima razbijene su planinske kose što inaće teku usporedno s obalom, dijeleći visokim zidom primorje od planinskog zaleđa. U jadransko područje pripadaju i svi jadranski otoci koji kao gusti vijenac prate istoćnu jadransku obalu.I to je područje krševito sa svim osobinama kraške krajine u kojoj je međutim ljudska ruka ostavila više tragova nego li u krševitom planinskom zaleđu. Podneblje s blagom, kratkom zimom i dugim žarkim ljetom, s proljećem u kojem buja bilje i toplom jeseni u kojoj dozrijevaju plodine, privukli su čovjeka da prione uz zemlju. No, rijetke su obradive površine što ih priroda sama pruža u docima i malim kraškim poljima. Čovjek je obradivo tlo stvarao sam, kroz stoljeće na vlastitim leđima i uvijek se ponovno obnavljala kad bi je zimski pljuskovi ispirali i odnosili. Čovjek je u tim stranama, radeći na zemlji, uglavnom prepušten samome sebi pa mu obićno ne može pomoći ni životinja. Sve je rad njegovih ruku i motike u njegovoj ruci.Tek na rijetkim većim prirodnim površinama može se koristiti oračom spravom, najcešce jednostavnim ralom, rijetko savršenijim plugom, pa jedino tu može posijati i žito da bar donekle podmiri potrebu za kruhom. Druge su plodine značajnije u tim stranama. To su maslina, loza i smokva, kojima je Sredozemlje domovina od pamtivjeka. Ovca i ovdje predstavlja glavnu domaću životinju, korisnu u prehrani i u odijevanju. Skoro sve ostalo se moralo kupovati, pa se razvila trgovina sa svim mogućim zemljama preko mora.Živi promet koji se tu kroz stoljeća neprekidno odvijao naglo je prekinut krajem 15. stolječa dolaskom Osmanlija u neposredno primorsko zaleđe. Normalan život prestaje. Živi se u neprekidnoj strepnji od provala i napada, u obrani zemlje, imetka i golih života, bježi se na sigurnija mjesta, na otoke i udaljenije strane. Na ispraženjene zemlje i domove doseljuju izbjeglice iz krajeva osvojenih od Turaka. Nastupa doba kad se narod iscrpljuje biološki i ekonomski.Sve to iz prošlosti ovoga dijela Hrvatske trebalo je reći makar u veoma grubim crtama, kako bi se bar donekle mogle shvatiti pojave što ih susrečemo u nošnjama tog podrućja. Nošnje ovoga područja uglavnom su bile lakše i mogu se vidjeti utjecaji drugih sredozmnih naroda, kao i od Turaka.

 Kroz gotovo sve plesove ove plesne zone provlače se dva trodijelna i jedan šestoosminski ritmički obrazac.

Evo ih:

U ovoj plesnoj zoni vrlo je značajna i heteroritmija između plesa i glazbene pratnje, između neparnog, pretežno trodjelnog plesanja (gore prikazano) te parne dvodijelne glazbene pratnje. Najkraće objašnjenje ove pojave bilo bi ovo: prvotna ritmička shema nijemog dinarskog šestdijelnoga plesanja izgledala je ovako:

 Prema plesnoj notaciji Žganjeca, V., note za lijevu nogu pišu se dolje, a za desnu se pišu gore.

  Zatim je u jednoj figuri kola iz Novog Vinodolskog došlo do ubrzanja tempa uvođenjem pjesme pa se pleše na sljedeći način:

  I zatim je došlo do još značajnijeg ubrzanja plesa gubljenjem pjesme i uvođenjem instrumenta mišnjica, a pogotovo lijerice te se dobio ples s trodijelnim ritmičkim obrascem:

  Glazbena je pratnja ostala parna, a da trodijelno plesanje može imati i posebnu privlačnost uz parnu glazbu dokaz su i suvremeni društveni plesovi slow-fox i pogotovo tango koji je doživio svjetski uspjeh.

 

ALPSKA ZONA

 

 

 

 Ritmički obrasci su najčešće dvodijelni ili trodijelni.

-dakle dvodobne i trodobne mjere .

Tim se osnovnim formama najčešće dodaju i razni ritmički ukrasi, što je inače značajnije za dinarsku plesnu zonu.