PRIJEDLOG VIĐENJA BUDUĆE ORGANIZACIJE I POSLOVANJA LADA
dipl. etnologa i polonista Andrije Ivančana

 

Nacionalna uloga i značaj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado jasno se prepoznaje već u samome njegovom nazivu, što nas obvezuje na održavanje stalne najviše kvalitete, pa prema tome i na održavanje kvalitetnog i visoko stručnog rukovodećeg i izvođačkog kadra.

U svjetskim je razmjerima hrvatska folklorna tradicija priznata i prepoznata kao jedna od najraznovrsnijih, najljepših i umjetnički najvrjednijih. U tom se svjetlu Lado svakako treba promatrati kao najperspektivniji umjetnički kolektiv u Hrvatskoj.

 

Prema članku 23. Statuta Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, koji se kao takav direktno prenosi i u Pravilnik o radu, ravnatelju se, između ostalog, propisuju sljedeći poslovi:

•  koordinira stručni rad Lada i za njega odgovara,

•  predlaže Upravnom vijeću programe rada i razvoja,

•  izrađuje godišnje, srednjoročne i dugoročne planove stručnog rada.

Citirani dio članka nedvojbeno utvrđuje da se za ravnatelja Lada treba birati osoba koja uz organizacijske sposobnosti posjeduje stručna znanja potrebna za obavljanje dužnosti ravnatelja umjetničke ustanove od nacionalnog značaja. Načinom na koji je Ansambl vođen od sredine devedesetih godina Lado je doveden u situaciju da je u inozemstvu izvan Hrvatskih zajednica potpuno nepoznat, dok mu je umjetnički i organizacijski razvoj potpuno zaustavljen. Uzrok takvom stanju jest to što su, u posljednja dva mandata suprotno Statutu i Pravilniku o radu, birani nestručni ravnatelji.

Upravo je zadatak ravnatelja da u skladu sa strukom i stručnim i organizacijskim trendovima u svijetu, u koje mora biti kontinuirano upućen i pratiti ih, konstituira osmišljen program koji će Lado dovesti u sam vrh svjetske scene, poštujući njegove temeljne odrednice.

 

 

ANALIZA STANJA I STRATEGIJA RAZVOJA ANSAMBLA LADO

 

A/ Programska pitanja

 

Raspadom Jugoslavije Ladov koreografski fundus sa stotinjak koreografija s područja čitave bivše Jugoslavije dolazi na svega tridesetak, vezanih isključivo na plesove s područja Hrvatske te Hrvata izvan domovine u zemljama gdje oni čine konstitutivan narod ili pak nacionalnu manjinu. Danas se Lado približava broju od pedesetak koreografija od kojih su dvije petine antologijske vrijednosti, dvije petine mogu poslužiti u određenim programima, dok jednu petinu čine koreografije koje je, može se reći, pregazilo vrijeme ili pak nove koreografije koje se, zbog svoje izrazito niske umjetničke vrijednosti, nisu niti smjele naći na repertoaru jednoga nacionalnog ansambla. Zamjećuje se da su najslabiji rezultati na tom polju zabilježeni upravo onda kada su za ravnatelje Lada bile imenovane stručno u potpunosti nekompetentne osobe, odnosno u posljednja dva rukovoditeljska mandata. Nažalost, ne samo da su Ansamblom upravljale stručno nekompetentne osobe, nego su te rukovodeće osobe bile i bez ikakvog iskustva u bavljenju managementom u kulturi koji se, prije svega, zasniva na činjenici da samo vrhunski repertoar nosi financijsku dobit i prosperitet, a time i osigurava budućnost sljedećih repertoara Lada. U tom je razdoblju postavljena tek po jedna (ili niti jedna) nova koreografija godišnje, i to uglavnom prosječnih ili lošijih koreografa, sve pod izlikom kako su vrhunski koreografi preskupi. Pritom se nije vodilo računa da upravo program, i to vrhunski program, mora biti osnovom Ladovog poslovanja. Dok ostale umjetničke kuće hrvatsku javnost bombardiraju novim premijerama, Lado stalno reciklira stare programe, bez novih i kvalitetnih sadržaja. Boljoj slici ne pridonose niti pokušaji prikazivanja tematskih programa posebnih etnokoreoloških područja poput jadranskog, kao «Na moru i kraju», ili posljednjeg, nazvanog «Hod kroz god», pogotovo kad je poznato da je dr. sc. Ivan Ivančan takve programe radio još prije trideset godina, za vrijeme svog ravnanja Ansamblom («Jal na moru, jal na kraju», «Na travi i kamenu», «Godina dana narodnih običaja»). Stoga je prijeko potrebna promjena programske strategije, a time i cjelovita promjena poslovanja koje se nužno mora okrenuti financijskom omogućivanju stvaranja programa koji će Lado ponovno učiniti i držati konkurentnim, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

 

Plesnu programsku strategiju treba voditi u dva pravca – poslovanje na domaćem tržištu i poslovanje na svjetskom tržištu.

1/ Ansambl Lado hrvatskom tržištu svake godine treba predstaviti potpuno novi dvosatni cjelovečernji program, odnosno po deset novih vrhunskih koreografija, moderno režiranih u skladu sa zahtjevima publike 21. stoljeća. Za svaki od tih jednogodišnjih programa potrebno je angažirati ponajbolje hrvatske koreografe, već etablirane svojim rezultatima na domaćim i svjetskim natjecateljskim festivalima. Pritom je potpuno irelevantno jesu li neke koreografije već postavljene u drugim ansamblima ili nisu. Mjerilo za uvrštavanje koreografija u program Lada jest njihova vrijednost i značaj, a upravo izvođački sastav Lada svojom kvalitetom treba jamčiti još bolju interpretaciju. Tako osmišljen i osvježen program hrvatskoj javnosti potrebno je prezentirati tijekom čitave godine, a treba biti popraćen dodatnim materijalima. U svakoj sezoni predstavljanjem novog programa, razumije se, potrebno je izraditi i potpuno novi prigodni popratni materijal, koji je prepoznat kao potreba suvremene publike. Pod popratnim promidžbenim materijalom podrazumijeva se programska knjižica koja u skladu sa svjetskim standardima sadrži pregršt atraktivnih fotografija s prikazima pojedinih scena iz programa, zatim fotografije izvođačkog sastava, fotografije i biografije koreografa i aranžera te najvažnije podatke o samome Ansamblu. Zatim su tu zapisi na DVD i CD medijima, dostupni ne samo u slobodnoj prodaji, već i u prodaji putem interneta, a posebice dostupni prodaji publici uoči, za vrijeme i nakon koncerata. Naime, iskustva najboljih svjetskih profesionalnih folklornih ansambala i trupa pokazuju da publika želi kupiti dostupne materijale onog koncerta kojeg je netom doživjela. Uz sponzorske prihode i prihode od ulaznica, upravo prihodi od prodaje svih spomenutih materijala trebaju predstavljati financijsku podlogu za kreiranje sljedećih programa.

Program Lada se ne bi smio mijenjati od prilike do prilike, već bi publika u cijeloj zemlji trebala biti sigurna da gleda novi program Lada napravljen isključivo za tu sezonu, što je sukladno i suvremenim svjetskim tendencijama.

Ono što valja posebno naglasiti jest to da Lado do ispunjenja svih organizacijsko-tehničkih preduvjeta za suvremeno poslovanje koji se ovim programom predlažu (što će u daljnjem tekstu biti i detaljnije opisano) treba nastupati jedino i isključivo na adekvatno opremljenim pozornicama diljem Hrvatske, pozornicama koje odgovaraju zahtjevima suvremene produkcije. Koncertna gostovanja ansambla Lado s osmišljenim novim programima trebaju biti edukacijski, kulturni i medijski imperativ u gradovima svih hrvatskih županija te postati tradicijom.

Analizom sadašnjeg stanja na koreografskom tržištu dolazi se do broja od šezdesetak koreografija koje se već sada mogu koristiti i uvrstiti u programe Lada, prema ovakvom novom najavljenom pristupu poslovanja Ansambla. To znači da Lado već ovog trenutka može računati na pokrivanje šest budućih sezona, a za pretpostaviti je da će tijekom tih šest sezona nastati i veliki broj novih djela za daljnje Ladove programe. Bez obzira što jedan dio novih koreografija korespondira s već etnokoreološki obrađenim područjima, one posve sigurno donose poboljšanje umjetničke razine Ladovog programa. S druge strane, dobar dio njih tek treba popuniti etnokoreološki gledano «crne rupe» na Ladovoj programskoj karti:

Otok Cres, Otok Murter, Kvarnersko primorje i zaleđe, Podvelebitski kanal, Otok Pag, Makarsko primorje, Otok Mljet, Zabiokovlje, Imotska krajina, Sinjska krajina, Otok Ugljan, Otok Pašman, Dugi otok, Ravni kotari, Bukovica, Grobinština, Gorski kotar, Ogulinski kraj, Kordun, Pounje, Jaskansko prigorje i polje, Samoborsko prigorje i polje, Zaprešićko prigorje i polje, Zagrebačko polje, Zelinsko prigorje i polje, Sesvetsko prigorje i polje, Vrbovački kraj, dolina Bednje, Zabočki kraj, dolina Sutle, Kalničko prigorje, Varaždinsko podravlje, Križevačko prigorje, Koprivnički kraj, sjeverna i južna Moslavina, Bilogora, Novogradiški kraj, Požeška kotlina, Slatinsko podravlje, Našički kraj, Đakovština, Županjski kraj, Srijem i dr.

Velik dio koreografija donosi običaje Hrvata nastanjenih izvan domovine na područjima:

zapadna Bosna, sjeverna Hercegovina, Završje, Kupres, Bački Šokci, Kosovski Hrvati, Hrvati iz pokrajine Campo Basso- Italija, Karaševski Hrvati- Rumunjska, Hrvati u Mađarskoj – Pečuški, Mohački, Gradiščanski, Bunjevci, sjeverno i južno Gradišće – Austrija, Slovački Hrvati, Belokrajnski – Slovenija.

Od osobitog su etnokoreološkog značaja pojedinačni projekti koji za scenu trebaju biti zasebno adaptirani, primjerice Tripunjdansko kolo (Kolo Bokeljske mornarice) – jedan od najbolje očuvanih lančanih plesova u Europi, zatim Korčulanska kumpanija – najbolje očuvani primjer višestoljetne europske tradicije lančanih plesova s mačem te Salonsko kolo – ples nastao u doba Ilirskog preporoda na osnovi tada veoma popularne četvorke (quadrille).

 

Slijedeći projekt vezan uz hrvatsko tržište, koji može priskrbiti značajna financijska sredstva i dodatno stabilizirati poslovanje, jesu Dani Lada u Zagrebu. U trajanju od tjedan dana ansambl Lado koncertirao bi u Zagrebu s programom nazvanim Lado – Antologija (Lado - Anthology). Bila bi to reminiscencija na sve koreografsko-glazbene uspješnice od osnutka Ansambla 1949. godine do danas. Taj bi program bio također moderno režiran te posvećen najvećim koreografima i glazbenim obrađivačima u Ladovoj povijesti. Projekt bi bio od posebnoga zanimanja brojnim stalnim poklonicima i štovateljima Lada.

Prema stručnoj analizi, Lado bi iz svoga dosadašnjeg repertoara mogao sastaviti tri takva programa koji bi se izmjenjivali u ciklusu od tri godine. popratni materijal projekta trebala bi činiti jedna programska knjižica, trostruki DVD i trostruki CD, veoma bogato opremljeni i neprestano dostupni na tržištu, kao što je bilo predloženo i za nove jednogodišnje programe. Za vrijeme trajanja jednotjednih Dana Lada ansambl mora potpuno otvoriti vrata svim posjetiteljima koji će uz simboličnu ulaznicu i simbolične cijene promidžbenih materijala biti u prigodi unutar prostorija razgledati posebnu multimedijalnu izložbu i saznati sve o povijesnom razvoju Ansambla te o njegovim internacionalnim uspjesima.

 

2/ Cilj drugog pravca jest proboj ansambla Lado na svjetsko tržište, programom naslovljenim «Croatia folklore magic». Neminovna je činjenica da će taj cilj biti najteže ostvariti zbog dugotrajnog lošeg poslovanja još od sredine 90-tih godina prošlog stoljeća, odnosno zbog nepravovremene reorganizacije poslovanja. Kao što je u uvodu već napisano, žalosna je činjenica da je posljednju pravu profesionalno organiziranu turneju ansambl Lado imao 1990. godine u Španjolskoj. Još jedan pokušaj zabilježen je 1992. godine u SAD-u kada je grupa Hrvata nastojala osigurati profesionalne uvjete, no zbog njihova neiskustva i neznanja i neangažiranja profesionalnih menadžerskih agencija taj je pokušaj završio financijskim fijaskom. Daljnji izlasci Lada na inozemno tržište sastojali su se isključivo od gostovanja organiziranih u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika za hrvatsku dijasporu, zatim od gostovanja organiziranih unutar programa međudržavne razmjene ili, pak, od turneja organiziranih na potpuno amaterskom nivou, o čemu će biti riječi kasnije, u segmentu organizacijskih pitanja. Istovremeno, brojni svjetski profesionalni ansambli uspješno su napravili reorganizaciju poslovanja i zauzeli veliki dio tržišta. S druge strane, velik broj ansambala ukinutih od strane državnih tijela pretvorio se u plesne trupe koje, komercijalizirajući svoje programe, danas također uspješno vladaju svjetskim tržištem. Obje te grupacije svojim stalnim angažmanom veoma su dobro poznate mnogim menadžerskim agencijama te s njima izvrsno posluju. Veći dio sezone provode koncertirajući u inozemstvu, čime ostvaruju veliku financijsku dobit kako za izvođački sastav, a putem agencija za zaštitu autorskih prava i za koreografe i glazbene obrađivače, tako i za sam ansambl ili trupu. Lado ovdje kasni dobrih desetak godina i tu treba očekivati najveći posao prilikom reorganizacije poslovanja. To će ujedno biti i najdugotrajniji proces kojemu je cilj etablirati Lado kao vrhunsku svjetsku folklornu atrakciju.

Izrada programa za svjetsko tržište predstavlja imperativ Lada, a njegovom osmišljavanju treba pristupiti s posebnom pažnjom kako ne bi došlo do prevelikog odmaka u scenskom pristupu, što se ponekim od spomenutih trupa i ansambala dogodilo. Lado, naime, i nadalje treba slijediti svoje temeljne principe, čvrsto se oslanjajući na zasade Zagrebačke škole scenske primjene folklora čiji je utemeljitelj osnivač Lada Zvonimir Ljevaković, prof., a čije je principe maksimalno razvio i znanstveno uobličio također nekadašnji direktor Ansambla dr. sc. Ivan Ivančan.

Osnovna potreba moderne svjetske publike jest duboki doživljaj. Takav se doživljaj može pružiti samo vrhunskom umjetničkom i tehničkom izvedbom, potkrijepljenom najsuvremenijom produkcijom koja podrazumijeva izuzetno snažno i kvalitetno ozvučenje, svjetlosne efekte popraćene videozidovima te sadržajno kompleksne koreografske zahvate. Uz to, moderna publika želi kroz takav program prepoznati karakter i mentalitet naroda, pogotovo u današnjem kontekstu integracijskih tokova i civilizacijskog izjednačavanja. Za razliku od stranih ansambala i trupa koje su, u želji da razbiju monotoniju i jednoobraznost programa, na neki način prisiljene u svoje programe uvoditi plesne i vokalne sadržaje izvan nacionalnog pa čak i izvan kontinentalnog konteksta, Ladu na raspolaganju stoji šarolikost i bogatstvo hrvatske tradicijske kulture koju karakterizira velika raznolikost plesnih, vokalnih i instrumentalnih izričaja. Lado iz tako bogate hrvatske baštine treba znati crpiti njene sadržaje i prezentirati ih svjetskom tržištu, promovirajući ujedno najdublje iskonske vrijednosti hrvatske kulture. Ujedno, ovo bogatstvo hrvatskog kulturnog naslijeđa Ladu u samome polazištu daje prednost spram brojnih inozemnih ansambala u nastojanju uvrštavanja u vrhunske i svjetski prepoznatljive ansamble.

Program «Croatia folklore magic», novi program osmišljen za inozemno tržište trebao bi Ladu omogućiti povratak u sam vrh svjetskog interesa. Naravno, pri tome je potrebno u potpunosti osigurati prikladnu tehničku opremljenost.

Tehničko opremanje ansambla za modernu produkciju dugoročno je jedan od organizacijski najvećih i najtežih izazova, osobito ako se ima u vidu da trenutno najveći svjetski ansambli i trupe nastupaju u dvoranama koje katkad primaju i do 15 tisuća posjetitelja.

Preduvjet za pregovore sa stranim menadžerskim agencijama je produciranje DVD-a s programom snimljenim u punoj produkciji. Osim naziva «Croatia folklore magic» omot bi trebao sadržavati i agresivni promo slogan, primjerice «Give us two hours, we´ll give you the real magic», kao što je uobičajeno u modernom menadžmentu.

Do realizacije ovog projekta za inozemne se nastupe mogu koristiti godišnji programi u kombinaciji s programima Lado-Antologija, no pravi se proboj na svjetsko tržište može očekivati tek realizacijom programa «Croatia folklore magic».

Iz svega navedenog razvidno je da iz plana rada Lada treba izostaviti takozvanu «Reviju narodnih nošnji» zbog njenog izuzetno niskog stupnja umjetničke vrijednosti koji se nikako ne uklapa u suvremenu i modernu koncepciju poslovanja. Naime, u tom se projektu ne radi niti o respektabilnoj reviji narodnih nošnji, niti o respektabilnom plesno-vokalno-instrumentalnom programu, dostojnom nacionalnog profesionalnog ansambla.

U dosadašnjem poslovanju ansambla Lado zamjetna je velika disproporcija u ulaganjima između plesnog i glazbenog dijela programa koja se možda najbolje očituje u broju izdanih CD-ova i DVD-ova. Lado posjeduje dvadesetak CD izdanja, a niti jedan DVD. Plesni program zastupljen je tek kroz jedno video izdanje, a ta se izdanja već odavno smatraju potpuno zastarjelima. Dapače, ona su u modernoj komunikaciji potpuno kontraproduktivna jer govore o nesposobnosti menadžmenta ansambla kojeg predstavljaju. Kao takav menadžment se predstavlja kao neozbiljnim sugovornikom u bilo kakvim ozbiljnijim pregovorima.

Glazbeni je dio programa uglavnom usmjeren prema praćenju dva najveća kršćanska blagdana - Božića i Uskrsa. Dugim nizom godina došlo je do gomilanja programa koji pokrivaju te teme, od kojih je velik dio napisan neprimjereno folklornim tradicijama pa i afinitetima izvođačkog sastava. Takva je praksa započeta onda kada su glazbenim voditeljima Ansambla postali ljudi čije opredjeljenje nije vezano za rad s folklornim ansamblima, nego s pjevačkim zborovima. Na žalost, Lado je i nakon njihova odlaska nastavio sa sličnom praksom.

Stalnim eksperimentiranjem čak i veoma složenim glazbenim djelima postiglo se, s jedne strane, to da Lado danas u vokalno-instrumentalnom smislu može izvesti gotovo sve, sva najkompliciranija djela, dok se, s druge strane, gotovo izgubio poznati Ladov «zvuk» koji je bio jedan od glavnih oslonaca nekadašnjeg svjetskog uspjeha. Taj su «zvuk», uz Lado veoma uspješno promovirale i «Ladarice», ženski vokalni sastav Bože Potočnika, čije su članice bile ujedno i solistice Lada gdje su njegovale taj pristup, odnosno specifičan zvuk. Koliko je specifičan zvuk važan za percipiranje nekog naroda i njegove tradicije i prepoznavanja od strane moderne publike u svijetu, dovoljno nam govori ogroman uspjeh jednog od najboljih svjetskih zborova «Mistery of Bulgarian voices» koji je svjetsku slavu stekao upravo forsirajući Bugarski tradicionalni način pjevanja, karakterističan za njihove folklorne ansamble.

Osim gubitka specifičnog i u svijetu prepoznatljivog zvuka, pretežita orijentacija ka glazbenom programu donijela je slabljenje plesne izvedbene moći. Analizom sezone u kojoj nakon godišnjeg plesnog programa u Zagrebu (u studenom oko dana osnutka Lada) slijede pripreme za Božićni program i njegove izvedbe, a nakon njih godišnji odmori do početka veljače, dolazi se do spoznaje o postojanju plesne pauze od gotovo dva i pol mjeseca. Kada se Ansambl nakon tako duge pauze taman počne pomalo tjelesno dizati, dolazi do jednomjesečnih priprema za korizmene i uskršnje programe. Kada se tome pak pribroji i ljetni godišnji odmor, dolazi se do podatka da ansambl Lado najmanje četiri i pol mjeseca godišnje nije plesno aktivan, što je nevjerojatno s obzirom na to da mu je plesna aktivnost temeljna djelatnost zbog koje je i osnovan i zbog koje plesni sastav dobiva šestomjesečni beneficirani radni staž. Takva je stanka preduga za bilo koji iole ozbiljniji plesni ansambl koji pretendira vrhunskim umjetničkim dometima i svjetskoj afirmaciji. Stoga je imperativ smanjenje glazbene koncertne aktivnosti i povećanje plesne. Trebalo bi iz programa potpuno eliminirati pripreme i koncerte vezane uz Korizmu i Uskrs jer te aktivnosti nakon velike, već opisane stanke, presijecaju sezonu i onemogućavaju izvođačkom sastavu optimalno tempiranje plesne forme za njen drugi dio. Osim toga, u predloženoj strategiji se prije svega vodi računa o stjecanju financijskih sredstava za plesne programe koji će u zatvorenom krugu financirati sami sebe i pridonijeti povratku Lada na svjetsku scenu. Zbog svega navedenog potpuno je razvidno da takva glazbena koncertna djelatnost u tom dijelu sezone Ladu ne odgovara niti u financijskom niti u organizacijskom segmentu.

Za razliku od uskršnjih, božićne glazbeno-koncertne aktivnosti dolaze u optimalno vrijeme pred zimsku pauzu, no pripreme za njih treba maksimalno skratiti, a koncertnu aktivnost usmjeriti isključivo na tjedan pred sam blagdan. To se, prije svega, treba postići standardiziranjem programa koji će biti usmjeren k isključivo autentičnim i tradicionalnim glazbenim oblicima. Osnovu trebaju sačinjavati najpoznatije hrvatske narodne božićne pjesme, obrađene na način kako se i danas mogu čuti na polnoćkama diljem zemlje. Te najpoznatije pjesme, koje se mogu nazvati i standardom ili klasikom hrvatskog Božića, do danas u Ladu nisu obrađene na optimalan način i najlošiji su segment božićnih programa. Njihovu obradu treba povjeriti obrađivačima koji su se kroz slične projekte već dokazali te kao takve one trebaju biti stalni sastavni dio Ladovog božićnog programa. Poput plesnih Lado-Antologija programa, takvih božićnih programa trebalo bi također sastaviti barem tri i izmjenjivati kroz razdoblje od tri godine. Ostali dio pjesama za potrebnu minutažnu popunu treba tražiti među najuspješnijim dosadašnjim obradama koje su po svojim stilskim značajkama identične ili najbliže odabranoj koncepciji. Takve su obrade u pravilu veoma jednostavne, pisane za folklorne glasove i pripadajući instrumentarij te su kao takve za ansambl Ladovih vokalno-instrumentalnih mogućnosti vrlo jednostavne za uvježbavanje.

Tim pristupom Lado bi u vokalnom smislu nastavio koncepciju povratka svom specifičnom zvuku, skratio vrijeme potrebnih priprema za realizaciju koncerata i bio u najpozitivnijem smislu čuvar tradicijskog glazbenog izričaja. Za tako koncipiran program, a u duhu hrvatske tradicijske kulture, nije potrebno angažiranje dirigenta.

Posljednjih godina uvriježili su se koncerti orkestra ansambla Lado nazvani «U društvu svirača». Bez obzira na promjene koje se očekuju intenziviranjem rada na kompleksnim plesnim programima, procjena je da će za pripremu i održavanje samostalnih koncerata orkestra također biti dovoljno vremena. Takvu pojačanu aktivnost svakako treba podržati i dodatno stimulirati, pazeći pritom da orkestar repertoarski nipošto ne izađe iz folklornih okvira hrvatske tradicije. Naime, postoje tendencije koje govore u prilog težnji da se u programe uvrste kompozicije koje nisu usko vezane uz nacionalnu tradicijsku kulturu pa čak ni nacionalnu kulturu. One proizlaze iz kompleksa kojim se želi dokazati da i folklorni, pretežno tamburaški orkestri mogu izvoditi sve - od klasične glazbe do heavy metala. Jasno da mogu, kao što je također jasno da i simfonijski orkestri mogu izvrsno svirati folklorne teme. Razlika je u tome što im to nije namjena zbog koje su osnovani. Lado je osnovan kako bi bio čuvar prije svega hrvatske tradicijske kulture i njen najbolji prezenter u zemlji i svijetu.

U skladu s osnivačkim odrednicama Lada te predloženom programskom i poslovnom strategijom iz programa treba eliminirati projekt «Božić u svijetu», bez obzira na privlačnost koju taj projekt naizgled nudi. Lado je osnovan da promovira hrvatsku tradiciju u zemlji i svijetu, a ne svjetsku u Hrvatskoj. Također treba ukinuti projekt nazvan «Lado electro» koji, ne samo što je potpuno izvan primarnog radnog konteksta ansambla Lado, nego nema niti umjetničke vrijednosti i čini nedopustiv zaokret iz umjetnosti prema estradizaciji, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu.

Razumljivo je da se svi vokalno - instrumentalni dijelovi predloženih plesnih projekata prema potrebi mogu koristiti i kao zasebni, isključivo vokalno-instrumentalni programi.

 

B/ Organizacijska pitanja

 

Iz svega navedenog proizlazi da se kompletno poslovanje planira okrenuti prema stvaranju financijskih pretpostavki za realizaciju programskih projekata, koji pak u konačnici imaju za cilj samofinanciranje novih projekata i povratak Lada na svjetsku scenu. Povratak Lada na svjetsku scenu te njegove mogućnosti kao zasigurno najperspektivnijeg hrvatskog kulturno–izvoznog proizvoda vodi obilnijim sponzorskim ugovorima, nužnim za dostojno tehničko opremanje programa poput «Croatia folklore magic» u kojem interes vlastitog promoviranja trebaju vidjeti kako domaće tako i inozemne tvrtke.

Prodor na svjetsko tržište iluzoran je bez suvremene produkcije koja podrazumijeva moćan razglas sa svim dostupnim zasebnostima, kompjutorski nadziranu rasvjetu koja u potpunosti prati sve pojedinosti koje se odvijaju tijekom programa na sceni, modernu scenografiju te podršku videozidova. To su sadašnji standardi najboljih svjetskih profesionalnih ansambala i trupa.

Također, vrlo je važno da promotivni materijali koji se koriste prilikom pregovora s menadžerskim agencijama budu u skladu sa svjetskim trendovima. Oni su danas, nažalost, zastarjeli i kontraproduktivni. Naime, svjetski trendovi u promociji scenskih umjetnosti ukazuju na nužnost upotrebe atraktivnih fotografija u svim tiskanim promotivnim materijalima poput plakata, programskih knjižica, omota audio–vizualnih izdanja i slično.

Za razliku od toga, Ladov se menadžment do sada uglavnom odlučuje za grafička rješenja koja djeluju kao da su ne s kraja, već iz sredine prošlog stoljeća i potpuno su neprikladna za bilo kakvu promociju.

Poznato je da su za promociju scenskih umjetnosti uvjerljivo najvažniji vizualni promotivni materijali, snimljeni prilikom koncerata uživo i vrhunski producirani.

To je posve razumljivo s obzirom da svaka menadžerska agencija prije svega želi vidjeti što treba prodavati i sukladno tome procijeniti koliko angažiranjem određenog projekta može financijski profitirati. Već je prije konstatirano da je u tom smislu danas u Ladu omjer 20 CD izdanja spram 0 DVD-a. CD izdanja uglavnom su koncipirana tematski s obzirom na podijeljenost Hrvatskih etnokoreoloških područja. Takav pristup ima izuzetnu etnološku i arhivsku vrijednost, no promidžbu, gledano u smislu internacionalne promocije (što mora biti prioritet) gotovo nikakvu. Treba također imati u vidu da se uglavnom radi o starijim izdanjima, tehnički veoma nekvalitetno snimljenima (dakako ne zbog izvođača, već očito loših snimatelja) i izrazito siromašno opremljenima.

Nova, moderna strategija, u skladu sa svjetskim trendovima nudi objedinjeni audio – vizualni promotivni koncept praćenja i nuđenja ostvarenih programa. Uz suvremenu dizajnersku opremu ona će presjekom svih etnokoreoloških područja naglasiti njihove različitosti te samim time i mogućnosti ponuđenih programa te sposobnost transformacije izvođačkog sastava. Također valja naglasiti da iako Lado na domaćem tržištu u izdavačkom smislu gotovo i nema nikakvu konkurenciju, osobito je važna i njegova promocija u Hrvatskoj, pri čemu treba istači domaće nagrade Porina, bez obzira što one u svjetskom kontekstu nemaju poseban značaj.

Sukladno prikazanoj analizi, a u smislu poboljšanja promotivnih materijala treba u potpunosti promijeniti vizualni identitet Ansambla na način da postane kompatibilan modernim svjetskim tendencijama. To se svakako odnosi i na dizajnerski zastarjele web stranice, prepune neprimjerenih sadržaja.

 

Kada se govori o medijskoj promociji treba konstatirati da zbog gotovo petnaestogodišnjeg odsustva na svjetskom tržištu, odavno već nema naslovnica primjerice londonskog Timesa, poput «Lado podignuo Royal Albert Hall na noge» ili, možda, Washington posta - «Lado je ponovo dokazao da je jedna od najboljih svjetskih trupa». U Hrvatskoj se Lado uglavnom promovira na potpuno pogrešan način putem stranica žutog tiska ili televizijskih emisija poput Red carpeta, Shpitze, Explosiva ili Exclusiva. Naslovi poput «Lado na krštenju mošta u Baltazaru», «Ladarice (u tisku sinonim za članice ansambla Lado) cijeli dan na uljepšavanju u hotelu Pallace», «Lado na vjenčanju u Francuskoj», «Lado na modnoj reviji u Milanu», «Ladov tulum u Saloonu», «Ladov maskenbal u hotelu Westin».....svjedoče o okretanju Ladovog menadžmenta od kulture i umjetnosti ka estradi.

Lado je prije svega umjetnička ustanova od vrhunskog nacionalnog značaja i ne bi s estradom trebala imati nikakvih dodirnih točaka. Takav pristup u potpunosti srozava temeljne umjetničke vrijednosti na kojima počiva Ladova povijest te posve sigurno i perspektiva Ladove budućnosti.

Stoga je medijsko vraćanje ansambla Lado u emisije vezane uz kulturu i kulturne sadržaje te tiskovine koje se bave tom problematikom kao i na stranice iz kulture respektabilnih dnevnih novina imperativ bez alternative.

Utapajući ansambl Lado u prosječnost hrvatske estrade, menadžment privikava izvođački sastav na to da je posve normalno pratiti u javnim nastupima takozvane (samozvane) estradne «zvijezde» poput, primjerice Borisa Novkovića, Lane Jurčević ili Severine, te da im to treba imponirati. Na taj se način prikriva nesposobnost dovođenja Ansambla na svjetsku razinu na kojoj je već odavno bio i kojoj po svom potencijalu pripada. Bez obzira na dugogodišnje organizacijske propuste, Lado ima veliki potencijal i to više od bilo kojeg umjetničkog kolektiva u Hrvatskoj.

To iz dosadašnje perspektive organizacijskog poslovanja djeluje kao znanstvena fantastika, naročito ravnateljima i njihovim suradnicima bez potrebnih znanja i vizije kako to postići. Danas gotovo da nema kontinenta i publike koja nije čula za Michaela Flatleya i Jean Butler, glavne koreografe i protagoniste «Riverdancea» kao i njihovih surogata nazvanih «Lord of the dance» i «Magic of the dance». Jedini slovački profesionalni folklorni ansambl «Sluk» već godinama vrhunskom produkcijom i modernim, specijalno za svjetsko tržište režiranim programima puni dvorane svih kontinenata. «The Dream», «From the Hearth», «The Tree», i posljednji «Circus World» postali su sinonim za vrhunski folklorni ili pak plesni show kao i imena koreografa Ervina Varge, Jaroslava Moravčika, Juraja Kubanke i Jana Durovčika. Čak je, Ladu nekad u umjetničkom smislu i svjetskom uspjehu potpuno inferiorni, Budapest ansambl, pod vodstvom Zoltana Zsurafskog, ove godine nakon Europe na koljena bacio i Američki kontinent svojim novim programom naslovljenim «Czardas – the Tango of the East». Takvih bi se primjera moglo nabrojati na desetke.

 

Već je u programskim pitanjima opisana strategija kojom Lado treba odgovoriti i izvući se iz anonimnosti - Zagrebačkom školom scenske primjene folklora , primijenjenom na suvremeni način, podržanom najsuvremenijim sredstvima suvremene produkcije i odgovarajućom promotivnom kvalitetom te sviješću o vlastitoj umjetničkoj vrijednosti. Ta se svijest zasigurno ne stječe guranjem u nekvalitetnu hrvatsku estradu, koncertiranjem u neadekvatnim prostorima, nastupanjem sa Zagrebačkim mažoretkinjama na raznim dočecima i ispraćajima ili pak otvaranju spomenika nepoznatim Kumicama. Za takve aktivnosti ima valjda dovoljan broj plesnih skupina i amaterskih folklornih ansambala. Takvim se pristupom jedino može strmoglaviti svijest o umjetničkom profilu ansambla od nacionalnog značaja, vrijednosti njegova rada i dignitetu posla izvođačkog sastava.

Kao u svakom poslu, osim dobre organizacije, ključnu ulogu pri realizaciji bilo kakvog projekta imaju izvršitelji koji podnose najveći teret. U slučaju ansambla Lado to je izvođački sastav. Izvođački sastav treba biti svjestan da će upravo on kroz pojačanu koncertnu aktivnost i cijelu reorganizaciju poslovanja biti najopterećeniji, ali će i financijski najviše profitirati te biti posebno stimuliran.

Nema i ne može biti povećanja financijskih efekata bez povećane koncertne aktivnosti u zemlji i inozemstvu. Samim time povećava se broj dnevnica koje se neizostavno moraju isplaćivati izvršiteljima. S time u svezi presudno je vratiti umjetnički dignitet izvođačkom sastavu, te time i čitavom Ansamblu kroz koncerte koji će isključivo biti održavani u adekvatnim prostorima o čemu je već bilo riječi.

Stimulacija izvođača te njihova pravilna i pravedna kategorizacija mora biti odlučujući psihološki zamašnjak bitke za povećanje kvalitete kroz nove projekte neophodne za inozemni proboj.

Svaki izvođač mora biti siguran da će njegova kategorizacija isključivo ovisiti o njegovom radu i kvaliteti prije svega, a ne o rodbinskim vezama, simpatijama, antipatijama ili godinama provedenim u Ansamblu kako je to do sada uglavnom bila praksa. Naime, potpuno je irelevantno da li je netko u Ladu jednu ili dvadesetijednu godinu. Jedini kriterij mora biti kvaliteta i neprijeporna mogućnost napredovanja. Godine staža su i onako ugrađene kao benefit prilikom obračuna osobnih dohodaka.

Isto tako, zbog veoma zahtjevnog plana reorganizacije u svim segmentima djelovanja Ansambla, nužno je osigurati njeno nesmetano odvijanje kroz povećanje broja radnih mjesta i to na pozicijama plesnog djela izvođačkog sastava.

Zbog težine posla, izloženosti povredama (koje treba također kroz reorganizaciju minimalizirati), potrebe korištenja porodiljinih dopusta, te činjenice da predloženi projekti ne smiju ni pod kojim okolnostima biti dovedeni u pitanje, to povećanje postaje krucijalnim pitanjem. Sretna je okolnost što je trenutno situacija u pogledu orkestra zadovoljavajuća i stabilna.

Rješenje tog problema se prije svega treba naći u postepenoj resistematizaciji radnih mjesta unutar postojećih, a tek potom, sukladno rezultatima reorganizacije, u eventualnom pokušaju dobivanja većeg broja izvođača u okviru ovlasti osnivača. Naime, nevjerojatna je činjenica da Lado na pozicijama zaposlenika izvan-izvođačkog pogona Ansambla ima čak 18 djelatnika. Samo za usporedbu američka folklorna atrakcija broj jedan, čuveni Duquesne University Tamburitzans, iako pokriva nekoliko stotina puta veće tržište od Lada, na pozicijama izvan-izvođačkog pogona ima svega 6 djelatnika. Svi ostali, neophodni za odvijanje koncertne djelatnosti, angažiraju se od prilike do prilike, shodno predviđenim aktivnostima. To je ujedno praksa i ostalih najboljih ansambala i trupa u svijetu.

Kada se uzme u obzir da su Ladova gostovanja posljednjih desetak godina bila isključivo vezana uz organizaciju Hrvatske matice iseljenika (za dijasporu), te međudržavnu razmjenu, postaje razvidno da su krajnji dometi Ladovog sadašnjeg menadžmenta amaterski folklorni festivali na kojima svjetski poznati ansambli ne nastupaju još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća te velikim dijelom na trošak samog Ansambla amaterski organizirane turneje kao primjerice posljednja turneja u Australiju. Na taj način srozavati ugled Ansambla nije pristao niti jedan menadžment do sada. Jer da je pristao, Lado je u Australiji mogao gostovati već dvadesetak puta, kao uostalom i desetak amaterskih ansambala iz Hrvatske koji su pod tim istim (za amatere prihvatljivim) uvjetima tamo već bili. Nije Država ta, osim u slučajevima međudržavne razmjene, koja treba snositi troškove Ladovih gostovanja, već je to organizator (menadžerske agencije) kao što je to kod svih ostalih profesionalnih ansambala i trupa u svijetu. Ova strategija usmjerena je ka reorganizaciji poslovanja Lada ne bi li on takvim agencijama uopće i postao zanimljivim.

 

C/ Izvođački sastav

 

Uvažavanjem svih do sada predloženih reorganizacijskih zahvata postaje jasno da upravo logistička, tjelesna, tehnička i psihološka priprema izvođačkog sastava postaje imperativnim prioritetom pri realizaciji postavljenog cilja, a to je Lado kao vrhunski svjetski ansambl. Ta priprema prije svega podrazumijeva značajno podizanje stupnja izvedbene kvalitete, poglavito plesnog dijela izvođačkog sastava. Treba shvatiti i postati svjestan da vrhunski profesionalizam u umjetnosti kao i u športu podrazumijeva, prije svega, vrhunsku kvalitetu izvedbe. Ta se kvaliteta postiže do u tančine prostudiranim i isplaniranim sistemom treninga kroz čitavu sezonu. Efekte realizacije takvog pristupa, koji treba slijediti znanstvena dostignuća na tom polju, treba pratiti cijele sezone uz pomoć stručnjaka Katedre za ples Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odnosno trebaju biti podložni vrhunskoj analizi najeminentnijih liječnika za športsku medicinu njihovog dijagnostičkog centra. Kako su scenske umjetnosti izrazito kolektivnog karaktera, psihofizička pripremljenost treba u svih pojedinaca biti na podjednakoj razini, a tjelesna i psihička opterećenost pažljivo planirana tijekom cijele sezone, neovisno od toga radi li se o plesnom dijelu izvođačkog sastava ili o orkestru. Takvim studioznim pristupom mogućnost povreda bila bi dovedena na minimum, čime bi operacionaliziranje predloženog plana uvelike bilo olakšano. Adekvatno logističko opremanje, poglavito plesnog ansambla, trebalo bi značajno pridonijeti kako smanjenju povreda, tako i podizanju razine kvalitete uvježbavanja plesnih programskih projekata. Tu se prvenstveno misli na iskustva vrhunskih svjetskih ansambala vezana uz specijaliziranu odjeću i obuću (dizajniranu baš za profesionalne plesače) koja je izrađena od visokokvalitetnih materijala, sposobnih održati optimalnu temperaturu mišića kroz cijeli radni dan, bez obzira na godišnje doba i temperaturne razlike. Iskustva najboljih svjetskih ansambala također kazuju o iznimnoj važnosti specijalizirane obuće za smanjenje povreda, koja se koristi za uvježbavanje shodno karakteru plesa koji se radi (u pravilu svaki plesač raspolaže s tri različita tipa). Što se odječe tiče, ona se zbog povećanja vizualne kvalitete uvježbavanja koristi isključivo u dvije izrazito suprotstavljene boje (jedna za ženski a druga za muški dio plesnog sastava).

Također s obzirom na veliku opterećenost izvođački sastav treba dodatno educirati o važnosti pravilne prehrane za uspješno dostizanje pretpostavljenih ciljeva. Valja napomenuti da izvođački sastav treba tijekom čitavog radnog dana biti opskrbljen dovoljnom količinom rashlađenih izotoničnih napitaka. Sve navedeno su već odavno dostignuti standardi ozbiljnih profesionalnih ansambala i trupa u svijetu te njihovih menadžmenta, svjesnih da ukupno poslovanje veoma ovisi o spremi izvođačkog sastava.

 

Predočena analiza prikazuje svu ozbiljnost situacije nastale zbog kašnjenja pravovremene reorganizacije poslovanja i daje strategiju rješavanja tog problema u nastojanju povratka ansambla Lado na svjetsku kulturnu scenu. Svako daljnje odlaganje prouzročilo bi još veće probleme u eventualnoj budućoj primjeni. Svjetsko tržište već odavno besprijekorno funkcionira sa stalno prisutnim vrhunskim ansamblima i trupama. Odgađanjem projekta reorganizacije poslovanja svakim će danom biti teže i teže pronaći pukotinu za uspješnu promociju a time i zaradu na tako pozicioniranom tržištu. Ova strategija izostavlja detaljnije opise reorganizacijskog projekta jer to zadire u prostor poslovne tajne.

Iz svega rečenoga jasno je uočljivo da je predložena reorganizacija s novim planovima razrađenih programa, temeljena na osnovnim principima i promoviranju hrvatske tradicijske kulture. Ona predstavlja važan segment prebogate hrvatske baštine koju valja predstaviti svjetskoj javnosti i kulturi čiji je nezaobilazi dio.

 

PRIJEDLOG VIĐENJA BUDUĆE ORGANIZACIJE I POSLOVANJA LADA download

U Zagrebu, 15. ožujka 2006. Andrija Ivančan, dipl. etnolog i polonist

 

 


 

 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC