O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 12.9.2006

Etno cirkus

 

Vjerujem da svatko nosi nekakve traume iz djetinjstva. Ja se bojim lavova. Jednom prilikom me otac odveo u cirkus i sve je bilo ok dok nisu u arenu uletjeli lavovi. Užasnut prizorom izletio sam iz cirkusa i otac me je jedva sustigao nakon par kilometara. Od tada sam zaobilazio lavove u zoološkim vrtovima, a prije Diznijevih crtića, kad se pojavljuje onaj razgoropađeni lav gurao sam glavu u jastuk, da ne vidim i ne čujem. Kasnije sam zaključio da nije to bio strah već normalna pojava, kad se dva lava nađu oči u oči.

Stoljećima lutam po folklornim festivalima i uvijek pojedina država (istočna Europa) izvede na sceni etno cirkus koji je u suprotnosti s mojim načelima scenske primjene folklora, a istini za volju u većini slučajeva takve izvedbe osvajaju najveće simpatije kod publike. Ponekad osjetim kod svojih plesača određenu zavist i osjećaj manje vrijednosti kad vide takve izvedbe i moram ih stalno retorički bodriti i uvjeravati u ispravnost i vrijednost našeg, hrvatskog pristupa..

U cirkusu se vrišti, veseli, zaustavlja  dah, drži za srce i trči na WC. Akrobacije, vratolomije, reflektori, kratke suknjice, šljokice, različite vještine na granici zamislivog, podižu adrenalin publici, najčešće djeci. Izuzetno vješti i uigrani izvođači, odgajani u tom duhu od malena, besprijekorno obavljaju svoj posao odnosno nastoje zabaviti publiku. Njihove kreacije nemaju dublju duhovnu smisao već su kratkotrajna potrošna roba za jednu večer. Na tim činjenicama se temelji i etno cirkus. Izvrsni folklorni izvođači ( ne perspektivni baletni plesači) izvode plastične korake - pokrete, plošne koreografije – uvijek prema publici, scenski oblikovane sportske igre, atraktivne skokove i baletne literature. Kratke suknjice i ustegnute hlačice više nas uzbuđuju nego uzvisuju. Izvođači ne pjevaju, prate ih izvrsni glazbenici s komponiranom glazbom za koju možemo reći da podsjeća na narodnu, ali o krajevnoj tradiciji ili o tradicijskim instrumentima nema govora.

Temeljna razlika u ovom kontekstu između hrvatskog pristupa i etno cirkusa sadržana je u činjenicama da mi prikazujemo estetski vrijednu izvornu građu na scenična način, a oni izmišljenom (stvorenom) folklornom građom zabavljaju publiku. Npr. oduvijek je postojala igra noževa u svim uzrastima i na svim prostorima zemaljske kugle. Neki stvaratelji od toga naprave cijelu koreografiju. Svaki izvođač po desetak noževa zabije u pod, a između toga naprave bezbroj pirueta uz temperamentnu komponiranu glazbu i eto zabave odnosno cirkusa. Tome je pandan obavezna cirkuska točka kad pojedinac baca noževe oko djevojke. Tu nema umjetnosti. To je igra vještine kojoj nije mjesto na sceni. Zamislimo kad bi skakač u vrličkom plesu lete  nakon izvedenog skoka, napravio još nekoliko samostalnih skokova oko svoje osi, izvukao nož (koji je dio originalne vrličke nošnje) i zabio ga u pozornicu. I zatim to učine i preostali članovi plesne četvorke. To bi bio cirkus. Ali nisam siguran da ne bi izazvao ovacije kod publike.

Vrlo lako možemo otići u područje cirkusa i ako prikazujemo izvorne plesne elemente. Npr. u svojoj koreografiji bunjevačkih plesova prikazao sam iskrcavanje jednog momka okrenutog naglavačke. To je uistinu izvodilo nekoliko bunjevačkih plesača u Tavankutu i obližnjim selima. I nitko do sada nije rekao da je to cirkus bez obzira što je to akrobatska plesna kreacija. Kada bih, na primjer, istu tu akrobaciju napravio sa  sedam  momaka na kraju točke, to bi bio cirkus.

Dakle, bitan je motiv koreografa i izvođača. Zabava ili umjetnost. Neprihvatljiva je namjera pretvaranja narodne umjetnosti u zabavu jer se u njoj zrcali kulturološki identitet naših predaka prema čemu trebamo iskazati dostojanstvo i poštovanje. Naši folklorni stvaratelji, barem do sada,  su se opredijelili za istinu i ljepotu. Vjerujem da bi u suprotnom možda  zadobili pažnju širokih masa, političke nomenklature i medija. Jer zgražavajuće pojave, svim slojevima našeg društva su interesantne. No, s tim pristupom smo poznati i priznati u svijetu te ga valja kao takvog zadržati bez obzira što smo okruženi  s razno raznim društvenim i kulturnim cirkusima.

 

GORAN KNEŽEVIĆ

 

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC