KLIKNI
 
 

 

 

O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 4.8.2008

 

EXPRESSO

U prošlim vremenima teško da bi ljudi prihvatili expresso umjesto turske kave, ne toliko zbog okusa već zbog (ne)mogućnosti gatanja. Nakon expressa na dnu šalice ostane neka blijeda prozirna lokvica ili nakupina šećera. Iz toga ne možeš ništa naslutiti. Dok iza turske kave ostaju  bogati  pitoreskni crteži iz kojih  možeš odmah vidjeti dvorac, prekrasne zabavljačice, pune stolove svakojakih vitamina, dvorske lude i tamburaše. U stara vremena nakon ispijanja kave šalica se prevrnula na tanjurić pričekalo se neko vrijeme i onda je počelo….. Ta vještina ili moć bila je izazov svima, a djeci posebno simpatična pa sam i ja nastojao gatati ali civilizacija (expresso)  sve je to prebrzo pospremila u sjećanja.

Kao što je nekima poznato na 5. festivalu folklorne koreografije prikazana je praizvedba moje koreografije Prominske vile gdje sam nastajao uroniti u svijet mitologije iz etnokoreološkog gledišta. Inspiraciju za to dobio sam prvo nakon čitanja teksta Pjesme o promilskim vilama, a zatim od kazivača među kojima je bio najuvjerljiviji moj otac. Ono što me posebno zainteresiralo – kako tumačiti ta  kazivanja. Naime, kako sam usporedno prikupljao podatke o plesnom folkloru i iz mitologije zaključio sam da između toga ustvari nema nikakve razlike. Uvjerenje i istinitost kazivanja o jednom i drugom svijetu iz tradicijske baštine postala su za mene jednako vrijedna i vjerodostojna te kao takva ispravan temelj za  scensko oblikovanju u skladu s „hrvatskim pristupom“. Prije nego što sam obavio završne razgovore s kazivačima proučio sam svu dostupnu literaturu vezanu o vilama i vilenjacima (koja je više nego skromna) ali na moju žalost u njoj se vrlo malo spominjao sam ples. Uglavnom, kada sam pitao kazivače o vilnskom plesu dobio sam slične odgovore. Plesalo se na proplancima Promine u kasnu večer oko pola noći i rano izjutra. Svi su govorili o vrzinom kolu visokim skokovima, trčanju i okretanjima. Bilo je uvijek 12 vila, a za vrijeme plesa ispuštale su jedan ravnomjerni tom sličan zujanju. Kad sam pitao oca, da li je to nešto slično vilama iz baleta on je sam odmahnuo s rukom i rekao da to jedno s drugim nema veze. To me uputilo na pomisao da je u njihovim sjećanjima ipak vilinski ples morao biti nešto slično realnom – prominskom kolu ili slično. Ali ne. Oni su dobro razlikovali vilinski ples od kola i na kraju sam iz tih šturih opisa pretpostavio kako je u stvari sve to izgledalo.       

Nakon obavljenog „intervjua“ preostalo mi je čekati ideju i to sve scenski oblikovati, da bude interesantno, estetično i vjerodostojno. Sinula mi je ideja da pokušam istovremeno na pozornici prikazati dva svijeta realni i  mitološki i na neki način ih povezati. Dakle, momci i djevojke pjevaju o vilama, a one plešu iz njihovih leđa. Jednu  djevojku koja pretjerano „ašikuje s momkom“  vile odvode u svoj svijet a ostali s pjesmom odlaze s pozornice. Priča mi se činila utemeljena jer iz kazivanja se moglo zaključiti da su stariji često pozivali vile u odgojnu svrhu i zaprijetili djevojkama da će ih u  slučaju „preslobodnog“  ponašanja odnijeti  vile.

Mitoloških vjerovanja uz određene likove i pojave čini mi se vrlo inspirativnim predloškom za scensku prezentaciju. To se ostalim plesnim izrazima već davano započeli i traje do današnjih dana. U našem slučaju npr. kad scenski oblikujemo običaje, praksa da estetiziramo običaj. No možemo npr. krenuti od legende i predaje o Sv. Jurju koja se ponešto razlikuje od kraja do kraja što isto tako može biti inspirativno. Očigledno brojne su mogućnosti i izbor je na nama što ćemo uzeti za izvor.

Bilo bi vrlo zanimljivo usporediti i analizirati scenska ostvarenja na istu temu iz različitih umjetničkih pravaca.  Da to bi bilo vrlo poučno i mislim da bismo zaista puno toga mogli naučit.

Ali koga to ustvari interesira.?

PS
Srećom, još uvijek imam potrebu otići na raznorazne koncerte svih dobnih uzrasta plesača i različitih plesnih izraza (balet, društveni ples, suvremeni ples, aerobik i ost.).  Nije da u svim tim  predstavama uživam ali jedno je sigurno - učim. Bez obzira na svoju starosnu dob želim učiti, doživjeti, promišljati, analizirati i sl. Na tim predstavama jedino je sigurno da nikad nisam vidio niti jednog folklornog voditelja. Šteta.

Goran Knežević

 

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC