KLIKNI
 
 

 

 

O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 21.7.2008

 

FOLKLOR PRIJE (poslije) FOLKLORA

 

Odmah na početku valja naglasiti da ću u nekoliko svojih narednih kolumni nastojati predstaviti neka svoja promišljanja i viđenja «novog» u folklornom stvaralaštvu sa željom da to bude samo predložak za razmišljanje i analizu.   Svaku dobronamjernu i negativnu kritiku ili  mišljenje  prihvatiti ću kao blagodat i dar, jer mi je stalo da na samom početku uvidim da li sam na prvom putu ili u zabludi.

Već dugi niz godina promišljam što bi to bio kvalitetan napredak ili drugačiji stvaralački smjer ali na zasadama „hrvatskog pristupa“. I baš kad sam napustio ta razmišljanja i posvetio se nekim drugim sadržajima, misaoni kapital koji sam uložio, počeo se vračati. Ideje ne možeš tjerati već samo čekati. Usput navodim da se moja promišljanja uglavnom odnose na razmatranje narodnog plesa.

Radeći na koreografiji «Dučec» pala mi je na pamet sintagma folklor prije folklora koja mi se onako stilski baš svidjela, a i po mom mišljenju upućuje gledatelja na zaključak da se radi o nešto „drugačijom“ interpretaciji folklora. U ovom slučaju pod drugu riječ folklor podrazumijevam folklorno stvaralaštvo koje je zapisano odnosno ono koje su zapisivači, od prvog hrvatskog etnokoreologa Franje Kuhača pa do današnjih dana, vidjeli. Kako je folklor postojao oduvijek od kada i ljudska civilizacija pala mi je na pamet misao da bi bilo interesantno promišljati i pretpostaviti kako i u kojem obliku egzistirali i prije tog vremena. Isto tako ta sintagma stavlja više težište na estetiku duhovnog, a manje na estetiku viđenog što je bila dosadašnja praksa. Dakle pokušati uči u motive egzistencije i na njima se inspirirati  i pretpostavit formu i estetičnost određenog narodnog plesa. 

Temelj za folklorno stvaralaštvo od drugog svjetskog rata pa da danas temeljilo se na viđenom ili zapisanom. Folklorni predlošci su se prenosili izvan mjesta svoje egzistencije, uvježbavali i za scenu oblikovali. To je i danas model folklorne reprodukcije. Sve izvan – toga  kao da nije postojalo i kao da nije isto tako folklor. Stvaratelji su se opredijelili za istinu i ljepotu što u potpunosti podržavam i njegujem u svom dosadašnjem radu ali ipak u umjetničkom smislu takav pristup je postao ograničavajući ili su se sami autori svjesno ili nesvjesno ukalupili u zacrtane forme. Smatram da istinu i ljepotu možemo u potpunosti autorski oblikovati, a da pri tome ne oštetimo duhovnosti i estetiku folklorne građe.  Ipak, osnovni preduvjet za to je ideja i dobro poznavanje etnokoreološke krajevne tradicije.

Narodne plesove koje mi poznajemo zapisivani su  krajem 19. stoljeća i manje-više egzistiraju, identično ili slično, na izvoru do današnjih dana. U tom periodu egzistencija većine narodnih plesova poprimila zabavnu formu, dakle izgubila je svoj prvotni značaj (naravno ako je postojao). Danas narodni plesovi na izvoru, su izvan i te egzistencije te služe kao rekreacija, razonoda ili predlošci za scensko izvođenje. No, u plesnoj tradiciji postoje narodni plesovi koji su u svojoj prvotnoj fazi egzistencije imali obredni značaj, određeni sadržaj i motiv. Dakle možemo kazati - imali su priču. Upravo ta priča može biti značajna inspiracija za scensku obradu.

Možda će pojedini stručnjaci prigovoriti da to nije nešto novo jer da su takve priče pričali Mojsejev i njegovi brojni duplikati te baletna i ostala plesna umjetnost. Možda? Legende da ali plesove, ne.  Ali za razliku od drugih koji su autorski stvorili priču i potom je scenski oblikovali, u ovom slučaju prikaz se temelji na narodnoj «priči» povezanoj uz određeni narodni ples - istini i nastoji u se tom stilu scenski oblikovati. Dakle, moguće dvojbe mogu nastati oko ishodišta odnosno izvora. U ovom slučaju je  zamišljen – pretpostavljen, a to zahtjeva odgovore glede prostora i vremena egzistencije kako bi se došlo do neophodne vjerodostojnosti.Zatim vrlo važno je naglasiti da se pri izvođenju zadržimo u području prirodnosti pokreta i ne koristimo baletne i druge plesno definirane tehnike. Ovi kriteriji upućuju da ovaj pristup može ispuniti sve zasade  «hrvatskog pristupa» te kao takav može unutar njega postati prihvaćen i poslužiti kao inspiracija za njegovo razvijanje.

Koreografiju «Dučec» KUD Zabok je izveo na Regionalnoj Smotri suvremenog plesa u Karlovcu i na temelju mišljenja stručne komisije odabrana je za državnu smotru. Kako nisam nazočio stručnom sastanku ali prema riječima organizatora, uvažena koreografkinja i pedagogonja Vlaste Kaurić konstatirala je da je to za nju «folklor POSLIJE  folklora». Zanimljivo.

 

 

Goran Knežević

 

 

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC