O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 6.5.2007

 

MLADI VODITELJ U DRMEŠU S FOLKLORNIM AMATERIZMOM

 

    U prethodnoj kolumni obećao sam da ću napisati neka svoja voditeljska iskustava i spoznaje kako bi shvatili u što se upuštaju. Pri tome mislim na voditelje koje krasi želja, glad i strast prema voditeljskom radu i stvaralaštvu. Ovaj tekst nisam zamislio kao nekakvo stručno opserviranje voditeljskog rada, jer sam to napravio za stručni skup FOKE, gdje sam voditeljski rad raščlanio i opisao kroz 26 vrsti različitih poslova, već kao stavljanje na papir neformalnih razgovora, koji se ne nalaze u knjigama već samo u praksi.

   

Što treba imati na umu.  

Folklorni amaterizam zna biti često za voditelja licemjeran, sebičan i nezahvalan. Zašto? Voditeljski rad u folkloru je vrlo zahtjevan, kompleksan i odgovoran. Da bi odgovorili tim zahtjevima voditelji često u pravom smislu te riječi žive za ansambl. Zapuštaju privatni život, fakultete, i bezrezervno se predaju "ansamblu", a za uzvrat dobiju sitan honorar, pljesak publike i eventualno zahvalnost svojih plesača. Premala je to nagrada za uloženo i ljudski je očekivati barem pažnju i poštovanje. Ali taj film bute rijetko gledali.  

Poučak: ne očekujte ni - riječ hvala, poglavito na rastanku.  

 

Voditelj i uprava  

Svaku udrugu čini Uprava tj. određeni broj "demokratski" izabranih ljudi koji rukovode radom i zakonski zastupaju udrugu. I to normalno funkcionira u svim udrugama koje se bave humanim, sociološkim, ekološkim radom gdje se zalaže za ostvarivanje boljeg i pravednijeg društva i pomoći ljudima. Tu se nitko ne gura u Upravu jer to je velika odgovornost, rad, obaveze i odricanja, a nagrada vrlo mala ako je i uopće bude. No, postoje na našim prostorima udruge koje teže ostvaraju određene rezultata (sportskih, umjetničkih) i baš u tim udrugama Uprava postaje "nešto" važno. U tim udrugama se nastoji doći na odgovorne funkcije jer tu se može ušićariti nešto društvenog ugleda, političkog ili materijalnog "kolača".    

Voditelj i uprava su često na suprotnim stranama. Voditelj troši novac, a uprava ga mora nabaviti odnosno slijediti voditelja. Često uprava nije sposobna za to ili ima drugačiju viziju od voditelja. U slučaju konflikta - Uprava kao zakonski predstavnik udruge uvijek ostaje - voditelj mora otići.    

Sukob taština voditelja i Uprave zna biti često prekidom suradnje. Uprava nije zadovoljna sa ulogom logističara i promatrača. Htjela bi biti više važna u očima plesača jer i oni nešto rade, a ne samo voditelj.    

U Upravama roditelji postaju sve važniji jer jedino ljubav prema vlastitoj djeci može biti dobar motivator za kakvo takvo žrtvovanje. Tu voditelj može samo Boga molit da su djeca "upravljača" talentirana i radišna jer u suprotnom rastanak je neminovan.     Voditelj i uprava moraju imati jednaki cilj i ta činjenica omogućava možebitnu uspješnu suradnju.    

Svjedok sam najmanje desetak slučajeva kad su voditelji odlazili iz ansambla zbog nesuglasica s upravom. To čak i nije nešto čudno, ali svi ti ansambli su nakon toga propadali ili se više nikad nisu vratili na prethodnu sociološku i izvođačku razinu. Kad razmislim koliko je društvenog novca uloženo u taj uspješni rad i da sve nestane zbog gluposti. Strašno.  

Poučak: umjetnost i udruga teško mogu ići "ruku pod ruku".    

 

Voditelj preuzima ansambl u kojem je plesao određen broj godina.  

Vrlo su rijetki koji su uspjeli kao voditelji preživjeti u "raljama" svojih donedavnih plesača s kojima su zajedno ismijavali i zanemarivali odluke dotadašnjeg voditelja. U takvoj situaciji voditelj za bivše suplesače (s razlogom ili ne) nije uvjerljiv i vjerodostojan u svom radu. Svoje ideje će te teško realizirati bez sukoba sa njima i kad-tad će doći do točke vrenja - voditelj ili plesači. Treba biti strpljiv i polako mijenjati navike te čekati da suplesači prestanu plesati, a tek onda započeti s radikalnijim promjenama.  

Poučak: bivšem suplesaču ne možeš zapovijedati već dobrohotno sugerirati.    

 

Voditelj preuzima ansambl s podužom tradicijom.  

Svakom mladom voditelju imponira "veliki ansambl". To je prilika i čast. Ali, ulaskom u takav ansambl voditelj mora raditi u skladu s tradicijom i već ustaljenim normama. Tu nema velikih mogućnosti za osobnost i promjene bez lomova i sukoba.  

Poučak: tradicija je snažnija od umjetnosti.    

 

Istovremeno vođenje više ansambala.  

Često je slučaj da voditelji vode u isto vrijeme više ansambala.Tu nema sreće ni za ansamble, ni za voditelja ni plodnog tla za stvaralaštvo.  

Poučak: klonite se sjedanja na dvije stolice.    

 

Honorari  

Od voditeljskog i umjetničkog rada u folkloru se nitko nije obogatio.Tu zarade nema. Uloženi trud, vrijeme, znanje i odgovornost niti izbliza ne mogu biti adekvatno plaćeni. To sve je društveno korisni rad.  

Poučak: pronađite si stalan posao i nek' vam folklor bude hobi. Tako ćete biti neovisni i slobodni. A to je bitna, ponekad čak i presudna činjenica.    

 

Izbor  

Prije nego što preuzmete vođenje nekog ansambla preispitajte svoje mogućnosti i želje, a isto tako i pomno analizirajte društvenu i umjetničku strukturu ansambla.Dobar honorar ne znači uspješnost i zadovoljstvo. Ako voditelj ne stvori emotivnu interakciju sa plesačima tu nema sreće i uspješnosti.  

Poučak: birajte ansambl prema svojim mogućnostima, znanju i sklonostima.

   

ZAKLJUČAK    

Hvatajte se u kolo s onima, s kojima možete uživljeno i nesputano plesati.  

Stvorite svoj "raj". Pozovite dva prijatelja na kavu i osnujte udrugu - folklorni ansambl i krenite. Podnesite društvenu i voditeljsku odgovornost. Netko je odlučio da živimo u kapitalizmu stoga je i d.o.o. vrlo prihvatljivo rješenje. Ne očekujete zahvale, nagrade ili kakvu materijalnu korist već uživajte u osjećaju da ste učinili nešto vrijedno i da ćete živjeti u sjećanju vaših plesača. Meni je to bilo i još je uvijek dovoljno.    

PS  

Davne 1986. godine još uvijek sam bio nezaposlen. Jedino sam radio u KUD "Prečko" (danas KUD Croatia"). Zvoni telefon, s druge strane tajnik KUD Željezničar, obavještava me da su nezadovoljni umjetničkim vođenjem odraslog ansambla i da su odlučili porazgovarati sa mnom o mogućnosti i uvjetima mog angažmana. Pristajem i dogovaramo sastanku u slastičarnici na Remizi. Dolazi tajnik i zamjenik direktora Hrvatskih željeznica. Bio sam nekako počašćen time i odmah sam uvidio da je to ozbiljan razgovor. Nisu okolišavali. Ponudili su mi radno mjesto u željeznicama kao dipl. inženjeru, pristojan honorar, a o uvjetima rada da ne govorim (originalni fundus narodnih nošnji, plesnu dvoranu kakvu tada nitko nije imao, brojan folklorni ansambl i tamburaški orkestar). Takvoj obilatoj ponudi se nisam nadao. Naučen, da bar meni, ništa ne pada s neba oprezno sam ih priupitao koja je doza samostalnosti mog pedagoškog i umjetničkog rada. Odgovaraju - da ću plan, program i izvršenje rada podnositi 19 članom upravnom odboru, i obnavljati postojeće koreografije Milke Glavočić - Pininsky (popularne Keke). Odmah sam im rekao da veći dio tih koreografija ne odgovara mom ukusu i da bi ih trebalo mijenjati, na što su oni rekli da će to biti teško jer da su plesači naučili na njih itd. Dogovor nije postignut i obećao sam da ću ih za tjedan dana obavijestiti o mom konačnom odgovoru.    

Razmišljam. U KUD "Prečko" imam 100 djece i 30 mladih plesač u dobi od 16n godina. Sve sam ih osobno doveo. Svi su mi vjerovali i slijepo me slijedili. To je bilo vrijeme stvaranja nečeg novog. Imao sam bezrezervnu podršku tadašnjeg vodstva, roditelja i mogao sam neometano stvarati i raditi. Za umjetnost izmišljeni uvjeti. Ali egzistencija, posao. To je bio veliki problem. Ocu ništa nisam smio reči jer bio me za uši odveo u Željezničar (državna firma, sigurna plačica i ost.). Za njega je moj KUD Prečko ionako bio KUD Bejrut i vjerovao je da tamo osim crne kronike i trave ništa ne uspijeva. No, nisam mogao iznevjerio te mlade ljude i djecu koji su krenuli za mnom, a žudio sam za kreativnom slobodom i samostalnošću. Moj odgovor "Željezničarima" je bio negativan. Gledajući iz današnje perspektive - nisam pogriješio.

 

 

Goran Knežević

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC