O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 7.4.2006

 

GLAVOM U ZID

 

Trula kobila je igra, ranih pubertetlija. Bez obzira što za vrijeme ili poslije igre polovica njih kleči i jauče držeći se za testise ili mokri krv igra se održala do današnjih dana. Animalna potreba ljudolikih muških sisavaca za naskakivanjem pa makar i na muška leđa, pokazala se jačom od boli. Jednom prilikom u najljućem boju kada su četiri bubuljićavca skakala po nama, Bucko u čiji sam salasti stomak zabio glavu izmaknuo se i ja sam se pod pritiskom sedmorice raspamećenih igrača zabio glavom u zid. Intenzitet boli kao posljedice sudara glave sa zidom ostao mi je do danas u sjećanju, ali po svemu sudeći dogodi se da je tu i tamo zaboravim.

 

Sanjao sam čudan san. Probudili su me trnci u nogama. Otvorio sam oči i ugledao neku pojavu ogrnutu bijelim velom kako sjedi na mojim nogama. Pomislim da je to moja supruga i vjerojatno primjenjuje spoznaje iz nekog seksi poučnika kako muškarca natjerati na ….. Puhnem prema njoj ali veo se ne pomakne. Padnu mi napamet riječi moga oca „nemoj se sine igrati s vilama, a poglavito ne s prominskim jer kad jednom uđeš s njima u kolo nikad izaći nećeš“. Naglo povučem plahtu preko očiju i razmišljam što sad učiniti. Ništa mi ne pada na pamet već ponovo strašljivo promolim nos preko plahte i pojava još uvijek sjedi te kad sam pomišljao da je naglim trzajem nogu torpediram u zid, pojava započne govoriti anđeoskim glasom. Gospon, najte se plašiti, ja sem za pomoć došla prositi. Prepoznam pravi zagorski dijalekt i to me umirilo. Samo da nije vila iz Promine. Nastavlja. Če biste nam vi mogli kak' najti dva kografa -voditelja folklora. Da, mogu pokušati - brzo odgovorim i odmah je upitam, - a što se dogodilo s vašima kad tražite nove. Joj, joj velika nesreća. Naši dva gosponi koreografi su iznenada vmrli baš 12.03. ovoga leta nedge okoli 20.15 vur. Zaprav, nisu vmrli onak kak' se ovde dolje vmira, nek' im je duša vmrla. A ja se osečam nekak' vsem' tomu kriva i štela bi to popravit jer sad nas nema gdo včiti tancati. Ok- odgovorim, A kad nađem voditelje gdje da ih pošaljem, komu da se jave? To, nije problem nek' samo otidu gore. Gdje, gore? Evo, ovak' kak' bum sad ja prešla. I odleprša žena gore i nestane. Iznenađen, trgnem se i pogledam - gore – a tamo visi moj stari, dobri, prašnjavi luster. U, volim ga.

 

Sretnem neki dan, jednog mladog folklornog voditelja i odmah ga pozovem na kavu, jer takvi su mi dragi. Oni vole slušati, a ja bajkati . Ponekad se osjećam kao kazivač i to mi nije drago, ali ipak treba prenijeti mlađima nekakve mudrosti. No, ovaj puta sam se prevario, zabajkao mene mladunac do bola. Plače. Uprava ga istjerala iz Društva, a on se jadan trudio, radio manje-više besplatno okupio djecu i mlade, počeo stvarati i za nagradu noga u guzicu . Ha, nije loše. Doživio je to na početku karijere i može biti sretan jer još uvijek ima tvrdu guzicu, a i vremena da nešto nauči. Npr. umjetnost stvaraju pojedinci, a ne grupe ljudi; u upravi sjede ljudi zbog interesa - prvo osobnog, a tek onda društvenog; uprava demokratskim glasovanjem“ donosi uvijek prosječna rješenja. Na kraju sam mu obećao da ću ubrzo napisati jednu kolumnu na tu temu, a do tada nek' kupuje i čita knjige po mogućnosti moje.

 

Završava korizmeno doba i muke po tamburašima. Za vrijeme tih 40 dana jedva su preživjeli. Nema svadbi - nema vitamina, a to je pogubno za specifični tamburaški metabolizam. Crvenilo im nestalo s lica i iz očiju, dobili su jedno 20 kilograma , i značajno izgubili osjećaj za realnost. Čak toliko, da su samovoljno odlazili svirati na kudovske probe.

 

Plesači se ne trebaju pripremati za postkorizmeno vrijeme, cijelo vrijeme su plesali, pjevali i cijukali. Na fešti nakon Festivala folklorne koreografije u Jelenju, zanimljivo, usredotočili su se samo na jelo. Liznuli su malkice i aperitiva ali su odmah zatresli glavama s kiselim izrazom lica te pogledom tražili vode da s oporave od tog alko šoka. Nije im išlo. Tko zna možda su instinktivno počeli upražnjavati dio korizmenih zabrana.

 

Voditeljima i koreografima korizma je dobro došla. Mogli su zamišljeno lutati ulicama i sokacima bez bojazni da će ih netko uznemiravati ili proglasiti čudacima jer puk misli da oni iskreno proživljavaju i suosjećaju se s Isusovim mukama. Tako imaju potreban mir i koncentraciju za: sastavljanje koreografija i izvođačkih ekipe, usklađivanje prvih i drugih glasova, dogovaranje s upravom i ost.

 

Kreće i stotinjak smotri folklora diljem „Lijepe naše“, a organizatori se daju u lov na „ocjenjivače“ jer „ništa se nije dogodilo“ ako to oni ne amenuju. Mene je zvalo jedno najmanje dvoje i uspjeli su me nekako nagovoriti da se prihvatim tog odgovornog posla. Nadam se da ću preživjeti.

 

Ovu korizmu sam vrlo ozbiljno shvatio i odrekao se svega štetnog i prekomjernog. Prestao sam pušiti Marlboro light i počeo s Marlborom ultra light. Prestao sam piti kave iz automata. U mojoj malonogometnoj ekipi Bijeli Lavovi prekomandirao sam se s mjesta davača golova na golmana. Prestao sam rasipati energiju-upaljač sam navio na minimalno bacanje plamena. Prestao sam……………..!

 

 

Svim folklorašima Sretan Uskrs.

 

Goran Knežević

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC