O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

objavljeno 22.12.2006

 

KONSTANTA



Svi oni koji čitaju folklornu literaturu sjetiti će se da su brojni etnokoreolozi, naglašavali kako je kolo “najdemokratskija” ljudska tvorevina, koja široko prima u svoja njedra svakog bez obzira na imovinski, društveni status i ost. To idealiziranje kola je sasvim opravdano ali kako uvijek u životu mora postojati plus i minus istaknuti ću ovom prilikom i onu nazovimo tako negativnu društvenu stranu kola. Kolo je istovremeno bilo vrlo okrutno i nemilosrdno prema pojedincima koji nisu bili plesno umješni kao ostali. Jer dovoljan je jedan nevješt plesač i kolo se nije moglo održati i izvoditi. Iz toga proizlazi da je kolo otvoreno za sve ali pod uvjetom da sudionici znaju plesati.

Promatrajući neke izvorne skupine uočio sam da oni instinktivno održavaju kolo na način da ga ni šestarom ne bi točnije nacrtao. Odakle takva točnost. Naravno. iz ljudske (narodne) logike jer u suprotnom kolo gubi svoju estetičnost, održivost i smisao. Dakle, ono što mi zovemo osnovnim scenskim zakonitima to je sve narod prirodno održavao na gurnu. Učenje reproduktivnih plesača kako se u plesu održava kolo nije nekakav dril i atak na osobnost već savladavanje temeljnih vještina vezanih uz izvođenje narodnog plesa.

Ovaj uvod je inspiriran, folklornim koncertom ZFA dr. Ivana Ivančana održanom 20.12.06. godine u Domu Hrvatske vojske. Svojom posljednjom kolumnom mislio sam završiti svoje kolumniranje u ovoj godini ali eto u međuvremenu sam bio nazočan i na navedenom koncertu pa bi bio red da iznesem svoja razmišljanja i doživljaj. Prije toga bi istaknuo da ZFA dr. Ivana Ivančana svojom organizacijom, pristupom i izvođenjem, nadilazi uobičajene amaterske izvođačke domete i stoga je nepotrebno pisati o tehnici plesa, pjesme i svirke, nošenju narodne nošnje, scenskom ponašanju i mnogim drugim pojedinostima s kojima muku muče ostali amaterski ansambli. Ta vrsnoća je ugrađena u temelje ansambla i predstavlja nepopustljivu konstantu.

Kao i uostalom nebrojeno puta do sada, Vlahovićanci su pokazali besprijekornost u održavanju različitih scenskih rasporeda plesača, formacija i scenskog kretanja. Svaka scenska slika je bila odmor za oči i potpuno scenski uravnotežena. I tako od početka do kraja koncerta. Sjajno. Uz to očigledno je umjetnički voditelj A. Ivančan dobro proučio sve manjkavosti scene u domu HV i ispravno uputio plesače u način korištenja scenskog prostora. Izvođače je izveo na rampu, publici u krilo i tako otopio znatnu udaljenost izvođača od publike zbog poduže scenske rampe.

Program je izvodilo 42 plesača – pjevača i 15 glazbenika, i prosto je nevjerojatno da je takav brojan izvođački sastav besprijekorno funkcionirao u izvođenju ovog vrlo zahtjevnog folklornog programa. Očigledan je veliki trud voditelja da plesački sastav različit po godinama, plesačkom stažu i uostalom plesnom pjevačko znanju podigne na ustaljenu vlahovićansku razinu. Pri tome je stvorena jedna drugačija scenska izražajnost, pitka i onako nestašno mladalački angažirana. Ovaj izvođački sastav donosi na scenu drugačiju kolektivnu osobnost, meni vrlo dopadljivu. Izvrstan ugođaj je ostvaren u izvođenju Rame, Stažnjevca i Poravskih svata. Posebno bih istaknuo Maju Repaić i Ivanu Žufika. Te mlade, mogu slobodno to tako reći, umjetnice, osvježile su folklorno vokalne evergrine, natapajući ih svojom osobnošću i prirodnom ljepotom glasa.

Autor režije, umjetnički voditelj Andrija Ivančan, oslonio se na uspješnu režijsku potku od prošle godine koja se temeljila na scenskim poveznicama između folklornih koreografija. To je i ovom prilikom dalo dobre rezultate jer je koncert tekao brzo i bez obzira na velik broj točaka nije se osjećao zamor u gledalištu. Podravska poveznica “Tamo preko Drave” je vrlo uspjela i mogla bi poslužiti i kao samostalna folklorno scenska kompozicija. Ulaskom stažnjevčana značajno je umanjen scenski efekt krčkog finala. Trebalo je koju sekundu pričekati. Vrlo dopadljivi prohod je ostvaren iz Plesova Murtera u plesove iz Pokuplja.

GRRRR

Na početku koncerta Ramljak nas je na prigušenim zagrebačkim dijalektom upozorio da če se udaljiti s koncerta svatko, tko bude snimao ili fotkao. Bio je nešto jasniji od najavljivačice s koncerta Fire of Anatolia. Izgledo čoek onako ramljački opasan tako da su brojna dječica u prvom redu odmah posakrivala mobitele od straha. Gdješ, ba u božićno vrijeme izbacivati ljude, kad pivaš da nema lipših dana od Božića do Svetog Stipana.
Ne znam zašto se zastor s lijeve i desne strane nije pomaknuo izvan zamišljenog scenskog prostora koje je određivao plesni pod. Nije bilo izvođača koji nije zakačio o zastor ili ponekad plesao iza zastora, a bio je na sceni.

Mariću, Mariću pred silom težom svi smo jednaki. Sauna, nasip, utezi. Ajmo, dečko. Svjetla pozornice su nemilosrdna i ne priznaju staru slavu.

ZFA dr. Ivana Ivančana je nesumnjivo već desetljećima vodeća folklorna institucija s jasno izgrađenim i utvrđenim izvođačkim, stvaralačkim, programskim i menađerskim kriterijima. To je možda i jedini amaterski ansambl koji od kada ja pratim folklornu scenu nije doživjelo izvođačku i stvaralačku krizu. Fascinira želja, upornost i motiviranost mladih izvođača, da dolaze na brojne probe i prolijevaju litre znoja, za trenutak scenske slave. Očigledno da umjetnički voditelj Andrija Ivančan zna i umije motivirati i usmjeriti njihove izvođačke potencijale. Da li ansambl ostvaruje visoke amaterska ili profesionalna umjetničke scenska ostvarenja mislim da to nije bitno, jer ZFA je folklorno scenski original koji uspješno plovi kroz različite prostore i vremena vjerno čuvajući stvaralačke i izvođačke zasade svog utemeljitelja, dr. Ivana Ivančana. Čestitam.

PS

Svim folklorašima čestit Božić i Sretnu Novu Godinu.

 

GORAN KNEŽEVIĆ

 

 


 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC