O Folklornim događajima piše Goran Knežević
OSTALE TEME :

 

objavljeno 12.6.2006

Fantomska večer najboljih

   

Nekad davno, kad sam imao crnu kosu, živjeli su ribica Milica i plavokosi ljepotan Joško Boško. Po cijeli dan su se u moru voljeli, a s obale je ih je gledao strašni rak Kvak. Bio je strašno ljubomoran na Joška Boška jer mu je preoteo ribicu Milicu i jedva je čekao da ga svojim velikim i oštrim klještima sasjecka na komade. Pardon dragi čitatelju još uvijek se nalazim u bajki (vlastitoj izmišljotini) koju sam maloprije po milijunti puta ispričao djeci.

Dakle, nekad davno kad sam imao crnu kosu skromnost mi je bila vrlina. Sve su cure ludjele za mnom. Milovale su me svojim djevojačkim pogledima i natapale toplim emocijama, a ja sam poput samouvjerenog age lebdio i ….Opet krivo.

Nekad davno, kad sam imao crnu kosu, nastup na završnoj večeri zagrebačke smotre folklora bio je ostvarenje snova svakog amatera. Nakon obavijesti da smo izabrani, za taj nastup se živjelo i pripremalo. Jednoj mojoj suplesačici majka je pokušala zabraniti nastup zbog loših ocjena, a ona joj je odgovorila “mama večeras je to za mene pitanje života ili smrti” . Tako su amateri krajem sedamdesetih i osamdesetih godina doživljavali završnu večer Smotre folklora amatera Grada Zagreba.

Volim folklor. Volim amatere. Volim organizatora Smotre sa kojim sam ostvario dosada nadasve korektne odnose. Zbog svih njih ovo i pišem kako bi događanja bila interesantnija, uspješnija i na ponos svih nas.

U subotu, 09.06.2006. godine odlučio sam otići na fantomsku završnu večer najboljih. Nit' sam znao tko nastupa? Po kojemu kriteriju? Ali, vjerovao sam da oni koji odlučuju znaju što rade, a ja ću uživati u programu, izvedbi mog ansambla Ententin te se usput prisjetiti svoje mladosti i družiti s generacijom (više ih je bilo na sceni nego u publici). No, nakon trosatnog psihičkog ugnjetavanja izašao sam ojađen, bijesan i razočaran. To je bila kaotična, i destruktivna programska koncepcija koja mi je u cijelosti uspjela uništiti svu pozivnu energiju, nadu i raspoloženje. Trosatni program i najvećeg folklornog sladokusca ubija u pojam. Uvrštavanje izvornih skupina, folklornih skupina i ansambla u istu program davno je napuštena praksa. Dužina trajanja je obvezatan kriterij na svakoj smotri folklora ne znam zašto ga se večeras nije poštivalo. Gdje su nasljednici dječjih ansambala Croatie i Ententina?

Zamislite. Kovačić, Markovac i Entneitn su izgledali poput gostiju na završnoj večeri zagrebačkih amatera.

Slijedom toga predlažem organiziranje triju završnih večeri. I ptice na grani znaju da u Zagrebu postoje četiri istinska folklorna ansambla: Vlahović, Kovačić, Markovac i Ententin. Dajmo svakom od njih nek' izvede 25 minuta programa i dobiti ćemo vrhunski folklorni spektakl. Najboljim izvornim skupinama pružimo mogućnost izvođenja na primjerenoj sceni, bez strogog vremenskog ograničenja, a ostalim odraslim i dječjim skupinama nastup s jednom najuspješnijom izvedbom. Takvom koncepcijom završne večeri tematski bi jasno naznačili gledateljima što gledaju, a izvođači bi se bolje osjećali u društvu sebi ravnima, odnosno izbjegla bi se velika razlika u izvedbenoj kvaliteti izvođača.

Svaka izvorna skupina predstavlja etnološki dragulj i trebamo ih čuvati i poticati. Stoga im svima od sveg srca čestitam. Konačno i odrasli ansambl Venčeca. Mladi, poletni i uredni, osvježili su tmurnu pozornicu Lisinkog. Goranovci su pošteno odradili Linđo. Ženski dio ansambla Horvati odisao je snažnom izvođačkom energijom. Bravo, veterani Kovačića. Volim vas generacijo, bili ste super, ali bećarac je vjerodostojniji u izvedbi mlađih ? Ugodno iznenađenje je skupina iz Demetra. To je onaj markovac kakvog želim vidjeti i ćuti. Agresivnost bez bahatosti, ljepota bez samodopadnosti, veselje bez raskalašenosti. Vrlo uspjelu predstavu pokladnih običaje iz Baranje prikazali su nam sesvečani . Male buše izvrsno su otpjevale i otplesale zadani plesni program, a velike buše su trebali nalit u sebe hm, hm, malo više vi tami na prije nastupa.

Još nekoliko misli.

Izvođenje amatera ne može biti ispravno vrednovano ako ga ne prati ista komisija.

Predlažem. Četiri gradska ansambla strpati u istu dvoranu i pred istu komisiju. I svaki nek' izvede svoj 90 minutni program. Isti taj princip valja zadržati za ostale kategorije. U tom slučaju događanje ne bi trajala više od tjedan dana i sa sigurnošću bi znali čija mama crnu vune prede.

Zašto svi amaterski subjekti ne dobivaju cjeloviti izvještaj stručnih komisija. Što se taji? Što se skriva? Želimo čitati stručna izvještaje i biti informirani.

Želimo znati kakvu stručne reference imaju članovi stručnih komisija. Fakultetska diploma etnologa nije dovoljna za obavljanje ovog posla. Tko ih bira?

Zašto se ne ostvaruje suradnja pri izradi koncepcije smotre sa folklornim stručnjacima. Mi ne grizemo, makar, možda tako izgledamo.

Kako su nam pred vratima 30. jubilarna folklorna događanja amatera Grada Zagreba nadam se da neće biti slična radićevim iz tridesetih prošlog stoljeća . Pa da ne ispada kako samo kritiziram, svoje znanje i dio slobodnog vremena stavljam organizatoru na raspolaganje.

 

Goran Knežević

 

 

 


 

 
 
© www.hrvatskifolklor.com
developed by: SLAVONAC