naše usluge:




 

 

 

 

O Folklornim događajima piše Andrija Ivančan

OSTALE TEME :


objavljeno: 25.10.2006 god.

 

PROFESIJA –PROFESIONALIZAM ILI PROFESIONALNOST?

 

Na mjestu gdje je istok prigrlio zapad, na ishodištu vatre, koja se tada poput rijeke proširila čovječanstvom noseći život, nalazi se Anatolija; dio je teksta kojim započinje show plesne trupe Mustafe Erdogana «The Fire of Anatolia» koja je nakon Skopja i Beograda nastupom 18. listopada u velikoj dvorani Doma sportova pred oko 5000 posjetitelja, okončala svoju mini balkansku turneju. Unatoč za hrvatske prilike veoma skupim ulaznicama, čija je prosječna cijena iznosila 200 kuna (što sugerira na promet od ulaznica od oko milion kuna), publika nije požalila te je vrhunske umjetnike iz Turske ispratila stojećim ovacijama.

Temelj priče čini vjekovna borba dobra i zla kroz povijest Anatolije koja se smatra ishodištem čovječanstva. Show je ostvaren nakon mnogo godina istraživanja sedam različitih regija najveće turske pokrajine Anatolije te kao takav sadrži i sedam izražajnih cjelina, sedam različitih formi tradicijskog izričaja kroz plesne obrasce, glazbu, stiliziranu kostimografiju, mitologiju etc., sve uobličeno u formi suvremene scenske prezentacije. Namjera je autorskog tima da maksimalno koristeći folklorne elemente prikažu tradicijsku kulturu svoje pokrajine, dok je suvremeni ples i balet vezivno tkivo te način da se pokaže plesna obrazovanost i bravuroznost izvođačkog sastava, kao i da se promjeni tempo show-a kroz spuštanje i dizanje ukupne dinamičke krivulje. Samo kao podatak valja napomenuti kako show traje dva puta po 45 minuta i da se u tom vremenu koristi oko 130 različitih plesnih obrazaca.

Taj je projekt ostvarenje životnog sna idejnog vođe Mustafe Erdogana (rođ.1965.) na čiju je realizaciju čekao petnaest godina, od svojih studentskih dana. Show je naime prvi puta izveden 30. svibnja 2000. godine, a prethodile su mu opsežne pripreme. Osim istraživanja sedam pokrajinskih regija, umjetnički je tim (koji uz Erdogana čine i Taner Demiralp (rođ.1968.- glazba), Alper Aksoy (rođ.1967.- asistent za folklorni ples) te Oktay Keresteci (rođ.1959.- asistent za suvremeni ples i balet)), vršio i opsežna istraživanja zemalja u okruženju poput Kazahstana i Turkmenistana, jer u tim zemljama postoje plesni elementi značajni za folklor Anatolije a vezani za tamošnju Tursku manjinu. Nakon toga svoje su usavršavanje u pogledu koreografiranja, sistema uvježbavanja, te plesnog obrazovanja nastavili u Moskvi u Institutu čuvenog ansambla «Mojsejev». Uslijedila su istraživanja u Gruziji i to iz razloga što postoje mnoge sličnosti u folklornim tradicijama Gruzije i dviju regija Anatolije smještenih uz obale Crnog mora. Potom su u British Museum-u u Londonu tražili tragove izvorišta svoje kulture kroz proučavanje tamo pohranjene arheološke i etnografske građe, konzultirajući dostupnu literaturu i najpoznatije stručnjake koji se bave tim razdobljima. Sukladno tome, u nekim djelovima svog programa koriste plesne pokrete i figure identične onima uklesanim na arheološkim spomenicima Anatolije, datiranim u razdoblje prelaska iz Stare u Novu eru. Također, u Londonu su pratili paralelne tragove vezane uz područje Mezopotamije, proučavali rituale te plesnu kompoziciju, a ti su izvori poslužili i kao inspiracija scena Boga i Orla . Nakon Velike Britanije istraživanja su nastavili u Švedskoj gdje se nalazi jedini muzej plesa na svijetu. Ta su se istraživanja potom pokazala ključnim kod pripreme glazbe za show.

Tek nakon završenih opsežnih istraživanja započela je realizacija projekta. Koncepcijski gledano, odlučeno je kako se autentični folklorni plesni obrasci koji čine čak oko 75 % show-a neće mijenjati jer nema logike mijenjati nešto što je narod u tom obliku očuvao tisućama godina. Moderan se pristup pokušao nametnuti u preostalom postotku kroz scenska rješenja, tehnike suvremenog plesa i baleta, te najsuvremenija produkcijska sredstva poput svjetlosnih efekata, dimnih bombi, video zida, ukratko, kroz sve tehničke resurse sukladno suvremenim svjetskim trendovima. Prigodom stvaranja show-a izvođači su birani prema najstrožim kriterijima s obzirom na njihov talenat, dob (prosjek danas iznosi 22 godine) te vizualni izgled. Od 750 plesača koliko ih je bilo prijavljeno na audiciju izabrano je njih 90 za izvođački sastav trupe koja danas broji 120 plesača, polovinu kojih smo vidjeli u Zagrebu.

Prije premijere show-a izvođači su uvježbavali i pripremali program i do 16 sati dnevno, a osobito važno iskustvo u radu dobivali su prakticirajući s autentičnim demonstratorima s terena koji su pokazivali plesne obrasce svake određene regije, čime su izvukli ne samo stilsku korist već i nadahnuće, te svijest o vrijednosti svoje nacionalne tradicijske kulture.

Premda je show u Zagrebu trebao početi u 20 sati, turski umjetnici svoj su pokus na sceni Ledene dvorane započeli već u 15 sati. Napuštajući stage u 19 i 20, trupa je iskazala nezadovoljstvo tehničkim uvjetima (veličinom bine, rasvjetom i razglasom) koji nisu bili ni izbliza onima na koje su navikli u prekrasnoj građevini drevnog Aspendos Antique Theater (stari Rimski teatar) gdje pred 8000 gledatelja nastupaju dva puta tjedno (zbog ogromnog interesa publike od Nove godine četiri puta tjedno). Ostaje nejasno zbog čega organizatori nisu prihvatiili tehniku iz Turske koja im je bila nuđena, te se odlučili za domaću, koja sukladno poslovičnoj neprofesionalnosti nije ispoštovala tehničke uvjete koji su dogovoreni. Organizator je također, što je presedan, zabranio prodaju programa i propagandnog materijala gostujućim umjetnicima, čime je prije svega zakinuo publiku u mogućnosti boljeg pračenja show-a.

Teke, Halay, Zeybek, Lament (derviški ples), Bailey (trbušni ples), samo su neki od autentičnih i najkarakterističnijih plesova regija najveće pokrajine Anatolije prikazanih u ovom show-u, isprepletenih scenama suvremenog plesa i baleta naslovljenih Ples vatre, Pandora, Prometej, Smrt, Bog, Orao, Drvo života etc. Ono što krasi The fire of Anatolia jest, prije svega, rijetko viđena strast i energija kojom zrače sa scene. Gledatelj dobiva dojam kako ga svaki izvođač gleda ravno u oči i pleše upravo njemu. Kada se tome pridodaju upravo nevjerojatna preciznost i uvježbanost ne može se ne upitati, može li i slavni «Mojsejev» u ovom trenutku postići toliku harmoniju unutar izvođačkog sastava? Besprijekorno vladanje scenom i međusobni osjećaj djeluju još fascinantnije kada se vidi kako izvođači brzo mijenjaju slike bez i jednog pogleda lijevo ili desno. Ta činjenica ukazuje na vjerojatnost tisuća ponavljanja u procesu uvježbavanja što je odlika samo najkvalitetnijih svjetskih ansambala i trupa, što trupa Mustafe Erdogana i njegovih suradnika zasigurno jeste.

Nakon dva puta odgledanog show-a, analizom prikazanog, ne mogu se oteti dojmu kako Vatra Anatolije ima još dosta prostora za unapređenje i poboljšanje prikazanog show-a. Naime, stjeće se dojam kako prema kraju show umjesto da raste, pada, te da je prvi dio atraktivniji. Tom dojmu u mnogome pridonosi dosta kičasta i scenski neatraktivna kostimografija završnog Balkan dancea , koju su kod žena činili cvjetni uzorci. Mnogo se atraktivnijom čini crvena kombinacija koja se nekad prakticirala u posljednjem broju. Kao kuriozum valja spomenuti kako se u završnom sjedinjenju istoka i zapada moglo čuti i poznatih tema s područja bivše države poput Čačka i Kopačke , što ne začuđuje s obzirom na dugo razdoblje prisutnosti Otomanskog carstva na području Balkana. Kada je kostimografija u pitanju, osobno smatram, kako spektakularna izvedba Trbušnog plesa više dolazi do izražaja u crnim kostimima (korištenim nekad), nego u bijelim u kojima je izveden u Zagrebu. Središnji dio drugog dijela zauzima impresivni Drum show u kojem sudjelu svi izvođači. Bez obzira na atraktivnost, dojam je kako bi bilo dobro razmisliti o njegovu skraćenju zadržavajući samo najatraktivnije dijelove kao što su nadigravanje dva tarabukaša s ostatkom grupe te sola virtuoza na tapanu kao i scenski najinteresantnija grupna gibanja. Zbog predugog trajanja, dinamika tog dijela pretjerano padne i do kraja se ne uspije vratiti na razinu prvog dijela show-a. Show se također može dinamizirati i izostavljanjem čekanja aplauza publike u frontalnoj liniji. Publika na završetku svake tematske cjeline ionako plješće. U tim trenucima bi se kroz svjetlosne efekte i video zid mogao napraviti dinamičniji prijelaz na narednu cjelinu te time još više usredotočiti gledatelje na isčekivanje narednog koreografskog zahvata.

Smatram također, kako bi se show mogao još pojačati smanjenjem baletnih i scena suvremenog plesa. Ako su one odabrane kako bi se primirila već spomenuta dinamička linija i slijedeći impuls bio još snažniji i impresivniji, mišljanja sam da se bolji efekti mogu postići uvođenjem najarhaičnijih folklornih plesova, originalnih narodnih nošnji, zvuka ili pak kombinacijom arhaičnosti i suvremenosti na način kako je to sjajno napravljeno u plesovima Vatre i Smrti (Derviški ples) na početku prvog i drugog dijela show-a. Tome u prilog govori podatak da usprkos činjenici kako je show gledalo jedva stotinu folkloraša te što ogromna većina posjetitelja nije vjerojatno nikad gledala bilo kakav folklorni program, najveći su uspjeh postigle upravo prave folklorne scene. To samo potvrđuje tezu kako ljudi instiktivno osjećaju one temeljne vrijednosti koje su nekad bile sastavni dio života njihovih predaka. Bez obzira na scenu nastalu evidentnom fascinacijom Riverdanceom zahvaljujući kojoj su uvršteni u Guinnisovu knjigu rekorda zasjenivši Irski predložak, izvodeći 241 step korak u minuti, ona u izvođenju The Fire of Anatolija djeluje suvišnom. Jednostavno, ona ne spada u karakter show-a trupe iz Turske. To, dakako, nimalo ne umanjuje savršenost njegova izvođenja kao ni izvođenja baletnih, i tehnika suvremenog plesa umjetnika iz Turske. Uostalom, ne postoji niti jedan profesionalni folklorni ansambl ili trupa na svijetu koji ne inzistira na plesnom obrazovanju svojih izvođača kroz balet, suvremene ili karakterne plesove. Ili možda ipak postoji?

Show bi bio još kvalitetniji uvođenjem «živog» orkestra umjesto plesanja na matricu jer tada nijedna izvedba neće biti jednaka nego će ovisiti o trenutnoj inspiraciji bilo plesača, bilo svirača i upravo ta kohezija odražavati će emotivno stanje čitave trupe i time će programu donijeti novu, neponovljivu vrijednost.

Perit Kuban, jedan od glavnih solista koji u show-u utjelovljuje zlo , u jednom od razgovora za tisak između ostalog ističe; Iako izgleda glamurozno i spektakularno biti djelom takve plesne grupe, to nije nimalo lako. Riječ je o veoma zahtjevnom poslu kojem morate biti potpuno predani. Treniram po osam sati dnevno što je više i od vrhunskih sportaša. Morate se brinuti o sebi, voditi uredan život, paziti na prehranu. (Plesačima je prema ugovoru zabranjeno pušenje-op.A.I.). Trebate voditi život prema strogim pravilima. Koliko čete se brinuti o sebi, toliko će vam trajati i plesna karijera. Pristojno živim, čak i iznad turskog prosjeka. Izabrao sam takav život i uživam u svemu, jer da nije tako, ne bi ni bilo toliko predstava.

Idejni vođa Mustafa Erdogan ističe; Za mene i moju plesnu trupu show nije samo posao, već način života o kojem smo maštali i kroz koji ostvarujemo svoje snove čineći ono što najviše volimo.

Prema definiciji profesija (lat. professio) jest zanat, posao, vrsta zanimanja kao izvor egzistencije.

Profesionalizam – naziv za pojavu plačanja osoba koje se ne bave poslom iz ljubavi već za novac.

Profesionalnost – pojam koji se koristi za osobe koje se zanatski stručno bave poslom koji im je profesija.

Upravo je vrhunska profesionalnost i interpretativna savršenost glavni adut turskih umjetnika. Ona je nužna s obzirom da se radi o privatnoj trupi. Pozicija na tržištu stječe se samo i isključivo vrhunskom profesionalnošću i kvalitetom onog što se prezentira. Za razliku od državnih ansambala, čiji izvođači radili-ne radili, imaju zagarantiran osobni dohodak, privatne se trupe moraju boriti za svakog gledatelja te time i za svoju egzistenciju. Nije stoga slučajno što privatne trupe i ansambli u svim domenama umjetnosti drže primat u svijetu. One su bez ikakve sumnje budućnost.

Umjetnici showa The Fire of Anatolija , nakon što su gotovo pola dana proveli na sceni (15-22 i 30), po izlasku publike iz dvorane, ponovo su se uspeli na binu Ledene dvorane i istegnuli mišiće. Iz svega navedenog evidentno je kako ih krasi vrhunska profesionalnost . Temperament i srce njihovih predaka. Upravo stoga, u ovom trenutku, oni su jedna od najboljih svjetskih plesnih trupa koje svoj show baziraju na folklornoj tradiciji. Njihova važnost za promociju Turske tradicijske kulture je nemjerljiva. Oni su najveći izvozni turski kulturni brand .

Gledano u kontekstu naše zemlje, treba konstatirati kako zbog raznolikosti hrvatske tradicijske kulture, kontrasnosti plesnih, vokalnih, instrumentalnih te odjevnih vrednota, a poglavito dokazane genijalnosti vrhunskih folklornih koreografa, Hrvatska može ostvariti folklorni show bez premca u svijetu. On mora biti čvrsto utemeljem na tradiciji i postulatima hrvatske škole scenske primjene folklora, ali primijenjenih uz najsuvremeniju produkciju u skladu s trendovima 21. stoljeća, jer način prezentacije cjelovečernjih programa hrvatskog folklora kakav gledamo danas, nepromijenjen je od 1945 godine. Pojednostavljeno - nekadašnje slanje pošte Pony expressom na Divljem zapadu može djelovati egzotično i pobuditi emocije, no budete li u potrebi hitno javiti nešto od životne važnosti, zasigurno čete se odlučiti za sredstva prijenosa informacija u skladu s vremenom u kojem živite.

Ne želeći podcijeniti niti jedan oblik kolektivnog bavljenja umjetnošću u nas, iskreno mislim da Hrvatska može ostvariti svjetski poznat i priznat izvozni kulturni brand jedino kroz folklornu umjetnost . Gledatelji u Domu sportova, od kojih najmanje 95 posto nije nikad otišlo na neki folklorni koncert, pokazali su da je Hrvatska zrela za suvremenu folklornu prezentaciju. U tom smislu The Fire of Anatolija nam može svakako poslužiti kao sjajan primjer. I ne samo u tom smislu, već i u pogledu odgovora na pitanje postavljeno u naslovu: Profesija – profesionalizam ili profesionalnost?

 

 

 

25. listopada, 2006. Andrija Ivančan dipl. etnolog i polonist

 

   
© FOLKLOR D.O.O. za promicanje i oÄŤuvanje kulturne baštine