naše usluge:




 

 

 

 

O Folklornim događajima piše Andrija Ivančan

OSTALE TEME :


objavljeno: 30.9.2006 god.

 

VODITELJI I VODITNEBISMJELI

 

Kada se pokuša razmisliti o tome što povezuje sve filharmonije na svijetu dođe se do spoznaje kako sve one imaju instrumentarij obvezatan za orkestre tog tipa. Samim time imaju i instrumentaliste, glazbenike koji sviraju na tim instrumentima. Ti instrumentalisti su dakako jednakog obrazovanja koje obuhvaća završenu osnovnu i srednju glazbenu školu te naposljetku Glazbenu akademiju ili Konzervatorij. Isto tako, izvodeći djela vrhunskih svjetskih kompozitora poput Mozarta, Beethovena, Shumana, Bacha, Czajkovskog, Brittena, Pergolesia, Brahmsa, Prokofjeva, Haydna, Hendla,etc., sve se filharmonije susreću s istim originalnim partiturama koje obuhvaćaju zamisli autora - kompozitora kako bi to djelo trebalo izvoditi. Pojednostavljeno, svi sviraju po istim notama.

Pa ipak, bez obzira na te činjenice, u svijetu glazbene umjetnosti, vrlo se dobro zna koliko vrijedi pojedina filharmonija i koliko su umjetnički teški dometi svake od njih. Logično pitanje koje se postavlja jest: Ako su svi preduvjeti kod svih filharmonija jednaki, kako je moguće da pojedine dosežu veću umjetničku razinu? U čemu je tajna njihova uspjeha? Je li glazbeno obrazovanje u pojedinim zemljama bolje i kvalitetnije nego u drugima? Je li moguće da u takvim sustavima dolazi do tolike disproporcije? Ne, naravno da nije. Tajna je u osobama koje rade s tim orkestrima. U Voditeljima ! U ovom posebnom primjeru, dirigentima. Njihovom znanju. Energiji. Radnom elanu. Sposobnosti da ljude povedu za svojom umjetničkom vizijom koja je preslika njihovog osobnog umjetničkog senzibiliteta . Abado, Karajan, Mehta, Ozawa, Matačić, Šutej etc., sve su to osobe (nekih više, na žalost poklonika glazbene umjetnosti, nema) različitih umjetničkih afiniteta i različitih senzibiliteta. Zajedničko im je znanje, sposobnost, pasioniranost prema onom čime se bave, njihova umjetnička vizija i rad . A rad u konačnici donosi uspjeh . Njihov osobni uspjeh, ali i uspjeh orkestra s kojim umjetnički stvaraju i oblikuju.

O kakvoj se tu umjetničkoj viziji i umjetničkom senzibilitetu radi? Naime, veliki dio vrhunskih svjetskih dirigenata nikada nije osobno napisao niti jedno djelo. S tim u svezi veoma se često mogla čuti teza kako su dirigenti samo reproduktivci dok su kompozitori istinski umjetnici. Naravno da ta teza ne stoji. Niti su svi dirigenti umjetnici, niti su to svi kompozitori. U cijelom umjetničkom svijetu, istinska umjetnost i istinski umjetnici uvijek naposljetku isplivaju na površinu, dok oni koji to nisu ostaju u njihovoj sjeni. Tako je to bilo, jeste i bit će. Od kad je svijeta i vijeka, od pčele i cvijeta.

Promatrajući ovu tezu u kontekstu folklornog voditeljskog miljea u nas, može se doći do čitavog niza komparativnih poveznica. Dakle, Voditelji su motori svake grupacije s kojom djeluju, bilo da se radi o izvornim (seoskim) skupinama, dječjim grupama ili pak reproduktivnim folklornim ansamblima. O njihovom znanju, energiji, radnom elanu, umjetničkoj viziji i osobnom umjetničkom senzibilitetu ovisit će kompletan razvoj društava koje vode i za koje su odgovorni te smjer njihova djelovanja. U tom smislu se edukacija voditelja postavlja kao krucijalno pitanje. Edukacija ovisi o svakom pojedincu i njegovoj želji da sazna više i bude bolji. Ona se trenutno provodi kroz programe Škole za klasični balet i njihov folklorni razred, Škole za balet i ritmiku te specijalizirane predmete s folklornom tematikom, studij etnologije na Filozofskom fakultetu, Katedru za ples Kineziološkog fakulteta, Hrvatsku školu folklora i Regionalne seminare kroz specijalizirane kolegije namijenjene sadašnjim ili budućim voditeljima poput:

•  Metodologije rada s izvornim (seoskim) skupinama

•  Metodologije rada s dječjim grupama

•  Metodologije rada s reproduktivnim ansamblima

•  Scenska primjena folklora

•  Osnove glazbene kulture

•  Metodika plesnog treninga

te još čitav niz predavanja koja obuhvaćaju prenošenje praktičnih i teorijskih znanja.

Dakako, napisano je i ponešto knjiga iz područje etnologije, etnografije , etnomuzikologije, etnokoreologije te folkloristike općenito. Knjige se u principu i pišu kako bi bile čitane. Sublimirano - tko se želi educirati, ima za to mogućnosti.

Ono što je posebno važno su vlastita iskustva u radu . Treba slušati, čitati i upijati od drugih, ali i stjecati svoja osobna iskustva. Edukacija i vlastito iskustvo su preduvjeti za kvalitetnog Voditelja. Imajući to u vidu, poznatu sentencu: Čovijek ući dok je živ , valja promatrati ne kao frazu, već veliku narodnu mudrost. Samo osobe koje su je istinski duboko svjesne imaju šansu za napredovanjem i nadgradnjom u svakom smislu.

 

Kako prepoznati Voditelja?

Osim razine folklorne edukacije , o Voditeljima najbolje govore rezultati njihova Rada . Voditelji su u pravilu dugi niz godina vezani uz određenu skupinu, grupu ili ansambl. Taj podatak svjedoči o njihovoj privrženosti istim, emotivnoj povezanosti, studioznom promišljanju razvoja i volji da svojom vizijom unaprijede njihovo djelovanje. Rad u određenoj skupini, grupi ili ansamblu ih toliko obuzima da sukladno svemu već navedenom, nemaju ni volje ni želje ni energije svaštariti u smislu vođenja još neke druge skupine, grupe ili ansambla. U tom smislu voditelj je prije svega pošten prema onom čime se bavi, a samim time i prema osobama s kojima zajednički stvara. A one to prepoznaju! Skupine, grupe ili ansambli takvih voditelja u pravilu su već godinama u vrhu folklornog stvaralaštva, a koliko su takvi voditelji od neprocjenjive važnosti, svjedoče veliki padovi u kvaliteti uzrokovani njihovim odlaskom . Isto tako skupine, grupe ili ansamble kvalitetnih voditelja odlikuje velika masovnost članova . To ne začuđuje s obzirom da je u ljudskoj prirodi da teži ka ljepšem, boljem, kvalitetnijem i ugodnijem . Od prve Smotre hrvatske seljačke kulture 1935. godine, preko velikog uspjeha Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca i osvajanja zlatne olimpijske medalje na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine , dakle od trenutka kada se folklorna tradicija u širem smislu popela na scenu, teži se kvaliteti. Ne postoji niti jedan član izvorne (seoske) skupine, dječje grupe, ili reproduktivnog ansambla koji kad se popne na scenu ne želi biti najbolji mogući u prezentaciji onog što izvodi. To će im prije svega omogućiti rad uz kvalitetnog i stručnog voditelja

Nasuprot njima, Voditnebismjeli su osobe koje su, na žalost, također u prilici raditi s određenim skupinama, grupama ili ansamblima. Nerijetko i s nekoliko njih u isto vrijeme. Njihovo je folklorno znanje i opća educiranost najblaže rečeno veoma oskudna. Za razliku od voditelja, oni se rijetko vežu uz određenu skupinu, grupu ili ansambl kroz duže vremensko razdoblje. Potpuno su bez vizije i strategije u kojem smjeru treba djelovati. To je razumljivo s obzirom da se uz društvo i ljude u njemu ne vezuju emotivno. Za njih je jedini motiv novac i na vrijeme isplaćen honorar. Njihova teza je kako kvaliteta skupine, grupe ili ansambla nije bitna već da je bitno da se oni svi zajedno dobro osjećaju, zabavljaju i s užitkom rade. Posljedice njihova «rada» se vrlo brzo započnu osjećati kroz osipanje članstva. Treba imati na umu kako se ljude ne može varati i šarmirati na dugi rok, jer je želja za znanjem i napredovanjem u suštini čovjeka kao svjesnog bića. Kada započne osipanje, izostankom rezultata, počnu se opravdavati lošim i netalentiranim članstvom te naposljetku demonstrativno odlaze jer se nema razumijevanja za njihove «objektivne» probleme. Nažalost, zbog deficita kvalitetnih Voditelja u nas, oni veoma jednostavno dolaze do novih angažmana te cijela priča započinje ispočetka. Posljedice osjećaju skupine, grupe ili ansambli koje takvi Voditnebismjeli unazade tako, da treba proći veoma dugo vremensko razdoblje pod vodstvom kvalitetnog voditelja da se oporave i vrate na negdašnju razinu. Oni se ne educiraju . Njima ne odgovaraju nikakvi sustavi vrijednosti, nikakvi kriteriji, nikakve strukovne udruge unutar kojih njihov šarm bez pokrića ne prolazi već jedino stupanj edukacije i rezultati rada. Oni se u sređenom sustavu koji ima glavu i rep te jasne kriterije jednostavno ne snalaze . U njima, oni bi bili poput riba na suhom , na čistini i potpuno ogoljeli. Baš zbog toga, upravo će oni biti najglasniji kritičari svakog sustava koji rasčišćava stanje unutar struke, vrlo često iz svoje komforne pozicije outsidera bez ikakve odgovornosti i želje da osobnim radom doprinesu općedruštvenom dobru.

Prisjećajući se teze s početka ove kolumne, valja napomenuti kako ni u visoko obrazovanom glazbeno-umjetničkom miljeu stanje nije ni izbliza idilično kako bi se moglo pretpostaviti. Oni manje dobri uvijek pomalo poprijeko gledaju na bolje i uspješnije. Također, u folklornom miljeu, alibi floskule V oditnebismjela poput; «lako je Voditeljima, njima dolaze najbolji za razliku od nas koji radimo sa slabim potencijalom», najveća je diskriminatorno-podcjenjivačka laž. U svakom kutku Lijepe naše, svakoga dana, neka djeca, mladež, ljudi srednjih godina i starci odlaze u svoja društva na probe s istim talentom, potencijalom, entuzijazmom, pasioniranošću i ljubavlju prema našoj tradicijskoj kulturi. To zbog čega u daleko većem broju nastoje djelovat pod okriljem Voditelja no Voditnebismjela, posve je razvidno iz dosad iznesenog.

 

Zašto su neuspješni dirigenti pomalo zavidni uspješnima, a Voditnebismjeli Voditeljima?

 

Zato što ih svakoga dana svojim radom i djelovanjem svojih orkestara, skupina, grupa ili ansambala, podsjećaju kako se s osobama jednakog potencijala može napraviti mnogo više no što su to oni u stanju. Skidaju im maske! Matematički rečeno, koliko se god Voditnebismjeli trudili objašnjavati kako svaki broj pomnožen s nulom daje upravo taj broj, tu će biti Voditelji (od kojih su neki i koreografi, o čemu nekom drugom prigodom) koji će ipak dokazati kako je rezultat, zbog empirijskih zakonitosti, nula. Upravo stoga i jesu Voditelji, a ne Voditnebismjeli!

 

 

Andrija Ivančan dipl. etnolog i polonist

 

 

 
 
   
© FOLKLOR D.O.O. za promicanje i očuvanje kulturne baštine