naše usluge:




 

 

 

 

O Folklornim događajima piše Andrija Ivančan

OSTALE TEME :


objavljeno: 18.4.2008 god.

 

 

    KVALITETA IZVAN VIDOKRUGA

 

Protekli vikend bio je iznimno bogat folklornim događanjima. U subotu, 12. travnja, započela je 31. smotra folklornih amatera grada Zagreba, i to prezentacijom onih najmlađih, najljepših i najveselijih, nastupima dječjih grupa ovdašnjih ansambala. Istu večer, u domu Hrvatske vojske održan je koncert AKCUS „Seljo“ iz Sarajeva s njihovim domaćinima FA „Zagreb-Markovac“. Dan poslije, u nedjelju 13. travnja, „zagrebačkoj“ se publici predstavio KUD „Zabok“ iz Zaboka koncertom održanim povodom svojih 50 godina postojanja. Koncert pod pokroviteljstvom gradova Zaboka i Zagreba, održan je u kazalištu „Komedija“.


Što od ponuđenog pogledati, koja događanja popratiti, je li za ljubitelje folklorne umjetnosti odabir težak ili lak? I dok je u subotu bilo potrebno birati kojem događanju prisustvovati, u nedjelju nije bilo dilema, situacija je bila kristalno jasna!
KUD „Zabok“ iz Zaboka? U kazalištu „Komedija“? Zabočani u Zagrebu? – pitali su se mnogi znani i neznani poštovatelji scenske primjene folklora unutar folklornog miljea glavnoga nam grada. A upravo će odgovori na ta pitanja biti nedvosmislen pokazatelj o kakvom je zapravo folklornom miljeu riječ.


Dakle, KUD „Zabok“ iz Zaboka, svoju je proslavu na daskama kazališta „Komedija“ održao u jednom dahu, bez pauze, što je već samo po sebi frapantna činjenica. Pri tom valja imati na umu da je sam program bio sastavljen od uvodne pjesme te devet koreografija za redom, čiji se slijed prekinuo svega u dva navrata kroz dva orkestralna broja. Oba su orkestralna broja svojom pažljivo odabranom i osmišljenom formom nastavila zadanu programsku, te dinamičku krivulju koncerta. Unutar tih devet izvedenih koreografija bile su dvije dr. sc. Ivana Ivančana (Jedna mala ružica (jedina koreografija unutar programa kojoj je potrebno osvježenje kroz stilsku te dinamičku korekciju), te Molvarski svati), tri koreografije jednog od, kroz povijesnu prizmu promatrano, ponajboljih hrvatskih koreografa Gorana Kneževića (Plesovi iz Bizovca, Tri ljubavne i plesovi iz Bilogore, Hrvatsko salonsko kolo), zatim tri voditeljice i koreografkinje Senke Jurine, autorice već etablirane kroz uspjehe na natjecanjima koreografa u Hrvatskoj (Sadila sam rogozek, Išćemo mladu golubicu, Bistranjski plesovi), te jedna Ivice Dabca (Splitski plesovi). Promišljeno biranje folklornih uspješnica, umjetničkih djela priznatih koreografa, kao i vlastitih nagrađenih umjetničkih djela garantirao je uspjeh programa. Jedina koreografija koja je programski i kvalitetom negativno odskakala od gore navedenog repertoara bili su Splitski plesovi, jer predstavlja nešto promijenjeni oblik već poznate, čuvene koreografije splitskih plesova doajena hrvatske etnokoreologije Branka Šegovića. Iako ju je Ansambl stilski izveo korektno, vodstvo Ansambla trebalo bi razmisliti o tome da u budućnosti postavi originalnu koreografiju, te time zadrži visoku repertoarsku razinu i autorsku vjerodostojnost.


Ansambl iz Zaboka cijeli je koncert održao na vrlo visokom izvedbenom nivou. Stilski snažni, pozicijski precizni, vokalno čisti, uvjerljivi i dobro izbalansirani, podržani kvalitetnim tamburaškim orkestrom u kojem su zastupljene sve dionice uz pojačanje u obliku dviju violina te čitavog niza starih tradicijskih solističkih glazbala - Zabočani su koncertom u „Komediji“ pokazali da pripadaju samom vrhu hrvatske folklorne scene.

Gledano repertoarski i kvalitativno oni su trenutno posve sigurno među prvih desetak folklornih ansambala u zemlji, što je s obzirom na to da djeluju u jednoj manjoj sredini ogroman uspjeh vrijedan divljenja. Promatrajući to, pak, u kontekstu zagrebačkih folklornih ansambala, ansambl iz Zaboka posve bi sigurno pripadao samom vrhu, među prvih pet. I kada se to kaže onda se pri tom ne misli kako bi po toj kvalitativnoj ljestvici bio baš posljednji, peti. Dapače, mnogi bi zagrebački takozvani veliki ansambli imali što vidjeti i naučiti gledajući nedjeljni koncert u „Komediji“, poglavito njihovi voditelji. Jer, upravo je primjer ansambla iz Zaboka onaj školski, eklatantan, koji dokazuje kako su za uspjeh  nekog ansambla odlučujući kvalitetni voditelji, voditelji koji u svojoj viziji djelovanja Ansambla znaju odabrati koreografe i koreografije, uklopiti ih u zanimljiv i atraktivan program, voditelji koji poznaju i primjenjuju postulate na kojima počivaju scenske zakonitosti, obraćaju pažnju na stil plesa i pjesme nekog kraja, voditelji educirani kroz višegodišnja pohađanja Škole hrvatskog folklora ali i putem osobnih terenskih istraživanja, voditelji koji su dušom i srcem s Ansamblom, voditelji znalci i radnici…, a ne primjerice materijalna situacija, djelovanje u glavnom nam gradu, ili neki drugi trivijalni razlozi koji nekim grupama i voditeljima služe isključivo kao opravdanje za  njihov nerad i lošu kvalitetu. I umjesto da potiču svoje plesače i glazbenike na gledanje i praćenje drugih grupa i ansambala te se na taj način dodatno educiraju i prošire svoje spoznaje o kretanjima unutar folklorne scene, oni to ne čine, već svojim ignorantskim pristupom nastoje neutralizirati i relativizirati njihovo djelovanje. Pri tom potpuno zanemaruju odgojnu i edukativnu komponentu svog položaja i funkcije. Nisu članovi pojedinih ansambala i grupa ekskluzivna svojina tih „voditelja“, ansambala, i grupa te čisti reproduktivci, već su oni prije svega poštovatelji i zaljubljeniciu narodnu umjetnost, te potencijalni prenositelji te inficiranosti i ljubavi na buduće generacije. Samim time imaju pravo na šire vidike od onih vezanih isključivo uz mjesto na kojem trenutno djeluju. Na način da produbljuju svoje spoznaje i znanje, te šire svoje folklorne vidike odgajane su generacije i generacije zagrebačkih amatera i profesionalaca. Što to u praksi znači? To u praksi znači da jedan educirani (i kroz praćenje folklornih događanja) plesač ili glazbenik pročitavši smiješni pamflet kojim se primjerice najavljuje koncert AKCUS „Seljo“ u Zagrebu, u kojem otprilike stoji kako je to ansambl koji je u doba bivše države stajao uz bok profesionalnim ansamblima Kolu, Ladu, Tanecu i Shoti, zna kako je to nebulozna izmišljotina i kako su najbolji bosansko-hercegovački ansambli u doba svojih umjetničkih vrhunaca i renesanse bili na nivou recimo tridesetog hrvatskog amaterskog folklornog ansambla, i zna što na takvom koncertu može očekivati, te ga takav pamflet ne može zavarati na način da nakon koncerta osjeti veliko razočaranje.

Jednostavno će biti pripremljen za ono što ga čeka. Nadalje, takav će educirani folklorist znati kako treba otići na koncert KUD-a „Zabok“, jer je to pedesetogodišnja  tradicija, a ako ništa drugo njegov će mu folkloristički instinkt sugerirati da ako se ansambl iz manje sredine odluči na koncert u uglednoj zagrebačkoj kazališnoj kući (koja je za mnoge razvikane zagrebačke ansamble i grupe nedosanjani san), pred rafiniranom (ili više ne?) zagrebačkom folklornom publikom, da onda valjda ima što toj publici i pokazati. Na žalost, i sramotu, to se nije dogodilo. Umjesto brojnog odaziva zagrebačkih folklorista i folkloraša, u publici je uz osobe pristigle iz Zaboka bila tek nekolicina folklornih stručnjaka i zaljubljenika, onih koji su svojedobno od svojih voditelja bili odgajani na način na kakav bi današnji „voditelji“ trebali odgajati osobe za koje su odgovorni u svakom smislu.

Činjenica je to koja  bjelodano pokazuje razinu educiranosti unutar novijih generacija današnjeg zagrebačkog folklornog milja. Jer, na žalost, u ovom je slučaju kvaliteta ostala izvan vidokruga šire zagrebačke folklorističke javnosti. Izneseno, posve sigurno neće utjecati na daljnji rad KUD-a „Zabok“. Voditeljima i članovima ansambla sve pohvale i čestitke za sve što su tu večer prikazali na sceni „Komedije“! Neka im to bude dodatni stimulans kako bi još više napredovali. Već su sada na ponos svom Zaboku i cijeloj regiji. Uvjeren sam kako će već na narednom koncertu u Zagrebu biti mnogo više voditelja, plesača i glazbenika mnogobrojnih zagrebačkih društava, nadam se svjesnijih činjenice kako postoje odlični ansambli i izvan njihove „elitističke“ sredine te se nadam kako će ih ova kolumna potaknuti na objektivnija, ozbiljnija, konstruktivnija, i pozitivnija promišljanja o vlastitoj ulozi unutar našeg zajedničkog folklornog miljea. Za mnoge od njih bilo bi puno pametnije da se okrenu ozbiljnijem radu, umjesto što već odavna spavaju na lovorikama uspjeha generacija prije njih, kojima današnje generacije istih ansambala nisu ni do koljena. Kvalitetan i osmišljen umjetnički rad uvijek je produktivniji od nezasluženo visokog nosnog paranja neba i podcjenjivanja i omalovažavanja rada drugih. Uostalom, na sceni, car je uvijek gol!

U Zagrebu, 17. travnja, 2008. godine               Andrija Ivančan, dipl.etnolog i polonist

 

 
 
   
© FOLKLOR D.O.O. za promicanje i očuvanje kulturne baštine