naše usluge:




 

 

 

 

O Folklornim događajima piše Andrija Ivančan

OSTALE TEME :


objavljeno: 20.11.2007 god.

 

PRVI I POSLJEDNJI

 

Dana 20. listopada 2007. godine održan je 1. susret mladih folklornih koreografa u organizaciji Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Susret je održan u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu uz suorganizaciju Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Karlovačke županije. Nešto ranije istoga dana, održan je i 6. stručni skup već spomenutog društva naslovljen Terensko istraživanje. Interesantna je činjenica kako su temu stručnog skupa, preko svog predstavnika u Upravnom odboru predložili navodno, upravo mlađi članovi Društva. Istraživanje plesne kulturne baštine, Istraživanje i primjena vojno-graničarske tradicije u priredbama u Štitaru, Pjevana kola u zapadnoj Slavoniji, Folklorno istraživanje – kuda krenuti i dokle ići, Terminologija zapisivanja stila plesanja – metafora, Kako nas vidi teren, Plesni korak i doživljaj zapisivača, bile su teme obrađene ovog puta u prezentaciji redom iskusnih terenskih vukova. Među sudionicima kasnijih rasprava o pojedinim temama bilo je gotovo 95 posto osoba koje, također, dobar dio svog vremena posvećuju skupljanju građe na terenu. Bio je to doista sadržajan i nadasve potreban Stručni skup. Jedino što je nevjerojatno i paradoksalno, činjenica je, kako na njemu nije bilo gotovo nikog od mladih koreografa i voditelja koji su, navodno, inzistirali upravo na spomenutoj temi. Stoga se može slobodno konstatirati kako, na žalost, ovaj, šesti po redu Stručni skup nije, zbog izostanka mlađih članova koji su temu inicirali, do kraja polučio očekivane rezultate . To prije svega ide na dušu mladim članovima koji su izostali, a imali su što i čuti i naučiti.

No, da se vratim 1. susretu mladih folklornih koreografa koji je te večeri održan pred prepunim gledalištem Zorin doma u Karlovcu. Iznijet ću kratko neka od svojih zapažanja redoslijedom nastupanja.

 

Lipo nas je pogledat sa strane

(pjesme i plesovi uže okolice Karlovca)

Koreografija: Dražen Makarun

Glazbena obrada: Aleksandar Radivojević

 

Nepretenciozna koreografija bez iznenađujućih inovativnih zahvata ali i scenskih pogrešaka, podržana izuzetno potentnom i inspirativnom glazbom, mogla bi, uz određene preinake, još povećati ukupni dojam. Ta se opaska odnosi na uvodnu pjesmu Oj Korano, za koju bi bila dovoljna prva dva stiha, zatim na Kolo (Žito žela) koje bi valjalo skratiti na pola, te na Rašpu koju bi trebalo potpuno izostaviti (o razlozima sam već opširno pisao kao selektor Hrvatskog sabora kulture kada sam žirirao karlovačku smotru birajući grupe za Državnu). Đikalica i Drmeš dobro su koreografski i vremenski izbalansirani. Uvažavanjem navedenih sugestija smatram kako bi koreografija dobila na dinamici te bi joj trajanje bilo između pet i pol i šest minuta, što je sukladno modernim trendovima, poglavito ukoliko se ne radi o koreografijama koje su inspirirane pojedinim narodnim običajima što ovdje također nije slučaj.

Oj Županjo mjesto na vidiku

(pjesme i plesovi županjskog kraja)

Koreografija: Marija Svirčević

Glazbena obrada: Mato Balentović

 

Koreografirati slavonske plesove nije lagan zadatak. Uglavnom u formi zatvorenog ili otvorenog kola, ne pružaju autoru mnogo prostora za značajnije scenske zahvate. Koreograf stoga mora izabrati način na koji će kompenzirati autentičnu plesnu situaciju i razviti dinamičnu krivulju alternativnim mogućnostima kako bi postigao očekivani efekt. To se može postići na različite načine, od uvođenja starih tradicijskih glazbala uz čiju će se solo svirku izvesti određeno kolo, variranjem tempa, uvođenjem kola bez instrumentalne pratnje, odabirom većeg broja plesova te njihovim veoma kratkim trajanjem i slično. Premda ni u čemu zanatski gledano koreografkinja nije pogriješila, smatram kako je premalo iskoristila navedene mogućnosti. Unutar prikazanog materijala određene segmente također može poboljšati i to eventualnim povećanjem tempa u Širi kolo, te skraćenjem Dere i Nebeskog na dva ponavljanja, Pargaruše koja bi se izvela jednom te Kola uz dvostruko umjesto trostrukog ponavljanja, uz napomenu kako finale treba biti plesno mnogo uvjerljivije izvedeno kako bi efekt doista bio kompletan.

 

Došli prosci

(Sunjska Posavina)

Koreografija: Mira Krapljan

Glazbena obrada: Borislav Kašić

Vokalna obrada: Maria Dokman

 

Uz sve uvažavanje truda i rada osobe koja je priredila viđeni scenski prikaz, na žalost, valja konstatirati kako mu nije bilo mjesta na susretu koreografa, nezavisno od toga jesu li mladi ili stari, iskusni ili manje iskusni, jednostavno ničeg koreografiranog ovdje nije bilo. Cijeli pristup bio je sukladan scenskim prikazima kakve redovito viđamo na smotrama izvornog folklora. U 13 minuta nastojao se prikazati fragment svadbenog običaja, garniran mnogim dijalozima, a plesovi su prikazani statično bez koreografskih intervencija. Kada bi, pak, postojala pretenzija da se od viđenog materijala pokuša napraviti koreografija, sugerirao bih da se izbaci jednominutno hodanje bez instrumentalne pratnje prilikom ulaska na scenu, da se za pola skrati uvodna pjesma Došli prosci, a Šup sim, šup tam polka izvede samo jednom, da se umjesto pet kitica pjesme Dobar večer stara mila majko izvedu dvije, najviše tri, jer je u pitanju statična pozicija, da se isto tako na pola skrati Ja sam sebi izabrala diku, te da se Kukunješće potpuno eliminira, jer za scensku prezentaciju uvijek treba izabrati one elemente koji će najbolje prikazati karakteristike određenog kraja, a izbjegavati one koji su svojstveni i mnogim drugima.

 

Zbogon dragi pratila te srića

(Iz jezerskog mornarskog bala)

Koreografija: Marko Maričić

Glazbena obrada: Dražen Varga

 

Koreografije koje su inspirirane narodnim običajima uvijek je specijalno teško raditi. Priču koja se u autentičnoj situaciji odvija kroz duže vremensko razdoblje na sceni treba prikazati u prilagođenom vremenskom intervalu, a da pritom gledatelj dobro shvati i razumije o kakvom se običaju radi. Smatram kako je u ovoj koreografiji autor u tome uspio. Veoma privlačan početak i kraj koreografije kroz tri izrazito lijepe pjesme, te između njih najpoznatiji plesovi iz Jezera na otoku Murteru. Osobno držim kako bi dojam bio još bolji kada bi se smanjio tempo u plesu U kolobar, te na pola skratili plesovi Četiri paša i Dva paša. Time bi se uz dobro vremenski izbalansirane i koreografirane Na križ mi kolo igralo, Trešetu i Balarin dobilo na dinamici. Neki puta je mnogo snažnije umjesto pokazivanja svih mogućih varijanti određenog plesa prikazati i u pola manje, ali onih najatraktivnijih. Mnogo varijanata prepoznaju znalci dok obična publika takve finese uopće ne zamjećuje. Ukoliko se koreograf ipak odluči za mnogo varijanata, onda je razliku važno naglasiti ili kroz mnogo ekstremnije koreografske zahvate, ili kroz glazbene modulacije, ili variranjem broja izvođača koji u tom trenutku izvode ples i mnogim drugim sredstvima koje mu stoje na raspolaganju.

 

Izvir voda

(pjesme i plesovi Like)

Koreografija: Iva Cvetko

Glazbena obrada: Iva Cvetko

 

Vrlo dobar početak s nijemim kolom koje se pretvara u pjevano šetano Izvir voda izvirala. Koreografski gledano vrlo uspješan bio je prijelaz na Mišnjaću, te poglavito ulazak muškaraca i izlazak prve formacije žena. Sugerirao bih da se mih ubaci u glazbenu pratnju kao podrška samom plesu, čime bi se posve sigurno dobilo na atraktivnosti. Ličko kolo trebalo bi za nijansu skratiti. Predlažem koreografkinji da izbaci dio u kojem se žene unutar kola okreću čas prema jednom, čas prema drugom partneru jer je to već viđena forma, a nije karakteristično za ples koji se izvodi. Isto tako, valjalo bi izbaciti dio uz komande sva tri mani, i jen, dva, tri skoči, jer nepotrebno presijecaju logično kretanje kola. Tim više što su figure upotrijebljene neposredno prije izlaska sa scene. Ideja s vračanjem prvotne formacije žena nakon izlaska kola je vrlo privlačna. I tu treba stati. Nema potrebe vračati sve plesače kako bi u linijama otplesali još neke elemente. Treba ih eventualno vratiti na naklon i to je to.

 

Sejala sam lenek

(pjesme i plesovi Posavine)

Koreografija: Damir Vučić

Glazbena obrada: Zoran Jakunić

 

Ova je koreografija započela scenski veoma uspješno osmišljenim plesom Sejala sam lenek koji u svojoj osnovi ima tragove imitativne vegetativne magije, kojom su naši preci vjerovali kako mogu utjecati na urod poljoprivrednih dobara. Nastavilo se Repom, plesom istog tipa za koji bih sugerirao s obzirom na statičnu poziciju, da se izvede samo jednom. Staro sito i Tancaj, tancaj crni kos (Dučec), prikazani su u dobro scenski i vremenski izbalansiranoj kombinaciji dok bi za finalni Drmeš sugerirao da se skrati za pola, a poglavito da od početka krene u bržem tempu jer zbog tempa prethodnog plesa izostaje željeni efekt postepenog ubrzavanja. Sam završetak s idejom izlaska u tri zasebne linije koje se na svojim krajevima preklapaju veoma je uspjela.

 

 

S obzirom kako se radilo o susretu takozvanih mladih koreografa, u svojoj kratkoj opservaciji namjerno sam izostavio elemente vezane uz glazbena, kostimografska i izvedbena dostignuća, kao i nazive grupa koje su koreografije izvodile, jer je to u ovom specifičnom slučaju potpuno irelevantno. Isto tako, namjerno upotrebljavam termin takozvani mladi koreografi , jer daleko od toga da su mladi, čak, velika većina nisu niti debitanti. Stoga mi je izuzetno žao silne energije potrošene uzalud za organizaciju ovog susreta. Cijeli organizacioni aparat za svega šest izvedbi od kojih su čak tri temeljem odluke selektora Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja dobile poziv za sudjelovanje na natjecanju koje će se održati u veljači slijedeće godine. Te bi pozive koreografi vjerojatno dobili i da su jednostavno poslali video zapis svojih koreografija na natječaj, za natjecanje koje se već godinama uspješno održava. Ovako je, zbog izostanka hrabrosti, potrošen jedan termin koji se mogao primjerice iskoristiti za natjecanje koreografa i koreografija rađenih za dječje uzraste što osobno smatram nasušnom potrebom . Društvo itekako mora voditi računa o perspektivi scenske primjene folklora kroz rad s djecom i na neki način stimulirati veliki broj pedagoga i koreografa koji rade veoma značajan posao za budućnost bavljenja tradicijskom kulturom u nas. U tom smislu smatram kako bi jedno takvo natjecanje itekako pomoglo.

Na posljetku da se vratim na takozvane mlade koreografe i ono što je viđeno na njihovom susretu. Viđeno je nekoliko koreografski gledano veoma uspješnih fragmenata, doduše, ništa revolucionarno, ali dovoljnih da se nasluti potencijal. Ono što mnogo više veseli jest činjenica kako nije bilo nikakvih scenskih pogrešaka na koje bi valjalo posebno ukazivati. S obzirom da se uglavnom radi o koreografima dugogodišnjim polaznicima Hrvatske škole folklora, koji među svojim kolegijima slušaju i Metodologiju rada s reproduktivnim folklornim ansamblima i Scensku primjenu folklora to je bilo i očekivano. Ono što im osobno želim u daljnjem umjetničkom radu jest mnogo više hrabrosti i vjere u vlastite mogućnosti.

Nakon svega viđenog i izrečenog iskreno se nadam kako će ovaj 1. susret mladih folklornih koreografa ujedno ostati zabilježen kao prvi i posljednji!

 

 

 

Andrija Ivančan, dipl. etnolog i polonist Zagreb, 20. studenoga, 2007.

 
 
 
 
   
© FOLKLOR D.O.O. za promicanje i očuvanje kulturne baštine