naše usluge:




 

 

 

 

O Folklornim događajima piše Andrija Ivančan

OSTALE TEME :


objavljeno: 17.6.2006 god.

TRUD BEZ ODJEKA

 

Posljednji dani travnja, svibanj i početak lipnja vrijeme je osobitog angažmana velike populacijske skupine najrazličitijeg dobnog uzrasta. Vrijeme Smotri folklornog stvaralaštva vrijeme je i pojačanog adrenalina te emotivnih stanja, koja za druga doba godine nisu karakteristična. Svi se žele pokazati u najboljem svjetlu, a društveni život je na vrhuncu. Osim usredotočenosti na sebe i svoje programe prate se i dostignuća ostalih grupa, ako ne svih, ono barem najinteresantnijih.

Kada bi kojim slučajem bilo moguće statistički obraditi broj sudionika Smotri folklornog stvaralaštva u cijeloj zemlji, vjerojatno bi se došlo do onog broja kojim bi se mogle dobro popuniti tribine Dinamovog stadiona. Kada bi se, pak, moglo utvrditi broj onih koji su pasivno uključeni u Smotre, bilo kao npr. involvirani roditelji, bivši članovi pojedinih grupa ili jednostavno gledatelji, tribine stadiona Dinama zajedno s travnjakom bili bi više no premaleni.

Pa ipak, pitanje koje se nameće jest - tko izvan spomenutog miljea uopće zna kako jedna čitava vojska ljudi, od onih najmlađih do najstarijih, tih dana demonstrira svoje uzvišeno određenje, a to je čuvati i očuvati Hrvatsku tradicijsku kulturu!?

Pritom je potpuno irelevantna njihova pojedinačna kvaliteta. Relevantna je jedino činjenica da ih je mnogo i da su svi na istoj strani - strani naroda čiju tradicijsku kulturu predstavljaju. Samim time svima bi im se trebalo duboko nakloniti i zahvaliti na općedruštvenom dobru koje čine i patriotizmu koji prati njihovo djelovanje.

Dok lokalne radio postaje i televizijske kuće te tiskovine još tu i tamo objave kakvo izvješće s tih događanja, «Katedrala duha», «naša dalekovidnica» , ugledni dnevni listovi, a o tjednicima da se i ne govori, ne nalaze potrebu ni osvrnuti se na taj silan trud.

Sramotna politika HTV-a ogleda se u smanjenju broja TV emisija folklorne tematike sa četiri polusatne mjesečno (što je već bilo skandalozno premalo pogotovo kad se pogledaju programi nacionalnih TV kuća zemalja u okruženju), na svega jednu. Sramotna je tim više, što joj je zakonska obveza brinuti o promociji hrvatskih vrijednosti, samim time i tradicijske kulture. Uostalom, upravo stoga se i financira novcem poreznih obveznika.

Kada se na «dalekovidnici» napokon napravi emisija o folkloru u udarnom terminu, onda to nije iz poštovanja prema već spomenutom silnom trudu i silnoj populaciji koja se posredno i neposredno njime bavi, već kako bi se objasnio kontekst pjesme izvjesne pjevaljke, koja će naciju predstavljati na Eurosongu. Pritom se sastav gostiju u studiju koji bi o temi trebao relevantno govoriti, razumije u hrvatski folklor otprilike kao ja u najveće poete Senegala.

Promišljanje o toj problematici neumitno sugerira kako termini mediokritet i mediokritetstvo, nisu slučajno potekli upravo iz medijske branše te se proširili kao sinonimi za nesposobnost, neznanje, bivanje na pozicijama koje se po stručnosti ne zaslužuju i kojima se nije doraslo, te slično.

Na žalost, upravo mediokritetstvo kao prevladavajući faktor u svim segmentima društva dovodi do toga da termin folklor postaje sinonimom za sve negativne pojave u Lijepoj našoj. Tako, kada nakon utakmice navijači razbiju tramvaj to postaje dio njihovog folklora i mediji će se time rado pozabaviti. Ili, kada političari komentiraju negativna kretanja u društvu također će reći da se radi o folkloru, a mediji će to ponovo s veseljem objaviti. Takvih bi se primjera moglo nabrojati na stotine.

Nasuprot, kada u skoro dva mjeseca jedna velika populacija napravi visoko vrijedan angažman za cijelu zajednicu, medijski će proći bez odjeka, potpuno nezapaženo!

Kada bi se nezainteresiranost medija za Smotre folklornog stvaralaštva mogla svesti na neinformiranost bilo bi to lako prihvatiti, no to posve sigurno nije razlog, a najmanje opravdanje. Kada bi se, pak, pokušalo to pravdati nemogućnošću medijskih djelatnika da stručno prate folklorna događanja, to bi moglo stajati i bilo bi prihvatljivo, ali zašto ni ne izvijestiti o tome? U krajnjoj liniji folklornih stručnjaka ima posve dovoljan broj da svakom novinaru bez problema daju dovoljno kompetentnih informacija o događanjima koja prate.

Prava pozadina te nezainteresiranosti može se sagledati tek kroz činjenicu kako je veliki broj folklornih stručnjaka ponudio medijskim kućama svoje usluge i pomoć pri praćenju folklornih događanja u zemlji, no dakako bez uspjeha, uz obrazloženje kako oni imaju dovoljan broj svojih novinara pod ugovorom. Postavlja se pitanje, kad ih već imaju, zašto nas onda ne prate?

Može se postaviti i kontra pitanje, zašto bi nas pratili kada iz folklorne populacije nitko nije nađen mrtav s iglom u veni, nitko nije optužen za silovanje ili pedofiliju, folkloraši nisu napali ljude druge boje kože palicama i nasmrt ih pretukli, nisu se okupili na centralnom trgu metropole i tražili svoja prava štrajkajući glađu, nisu upropastili niti jedno poduzeće u privatizaciji i radnicima podijelili otkaze, nisu zlostavljali životinje, jednom riječju nisu napravili ništa što bi opće-medijskom žutilu u zemlji bilo interesantno. Najžalosnije je to što medijski djelatnici, bolje rečeno većina njih, očito nije svjesna svoje odgovornosti u kreiranju javnog mnijenja te kulturoloških tendencija unutar nacionalnog korpusa!

Postoji još jedan razlog zbog kojeg mediji ne prate Smotre folklornog stvaralaštva i folklorna događanja općenito. Razlog je kašnjenje za svjetskim trendovima u svim segmentima društva pa tako i medijskoj branši. Dok je zbog integracijskih tokova u Europskoj uniji tradicijska kultura dobila prvorazredan značaj, a mediji prioritetnim praćenjem naglašavaju osobitosti svakog naroda i njihove različitosti, naši mediji kasne ne pomišljajući kako ćemo i mi za koju godinu biti dio tog sustava, i da kroz praćenje i promociju naše, hrvatske tradicijske kulture, možemo postati još interesantniji u sustavu globalnog izjednačavanja i civilizacijskih tokova.

Našim medijskim djelatnicima tradicijska kultura trenutno nije in . Nama, koji se svake godine susrećemo s medijima diljem svijeta, jasno je kako je tradicijska kultura u našem medijskom prostoru u odnosu na svjetski potpuno out . Ostaje se nadati kako ću naredne godine u ovo vrijeme pisati kolumnu naslovljenu: TRUD ADEKVATNOG ODJEKA!.

 

 

U Zagrebu, 17. lipnja 2006.g. ...... .Andrija Ivančan, dipl. etnolog i polonist

 

 
   
© FOLKLOR D.O.O. za promicanje i očuvanje kulturne baštine